Duhoviti ljudi ne razmišljaju o tome jesu li duhoviti ili ne, duhovitost je način na koji se neminovno iskazuju. Najgore je kad čovek (samo) misli da je duhovit. Pa, recimo, uđe u Sokoštark i pita, glasno (toliko da se i Hram Svetog Save pogne od stida, a on ne): Imate li one pičkote?! Žena, uljudno (kako kupac svakako ne zaslužuje), praveći se da nije primetila omašku u suglasniku, odgovara: Ima, kilo je... recimo trista, četiristo dinara (nisam zapamtila).
Prisutni drugi kupci (neki momak i ja) nisu reagovali ni na koji način. Svako je svoje mišljenje zadržao za sebe. Samo ću ga ja sad podeliti s vama: jadni li su ti (ne nužno) vremešni muškarci što za DŽ više ni sto grama ne mogu da iskamče.
Нема коментара:
Постави коментар