Kad si mali, svi u kući zbog toga ti daju prednost i čine ustupke. Nevolja je kad mali nisi samo ti. Kad si mali, ali i sestra ti mala (da ne kažemo manja; psst, da se odrasli ne dosete i oduzmu privilegije većem). Kad u kući nije malo samo jedno nego dvoje malih pred tobom molećivo stoje, čekajući da pravedno presudiš (ko je manji i stoga mu pripada prednost). Tako su moji najmlađi sestrići prinuđeni da, sticajem okolnosti (i bliskih datuma rođenja) dele titulu. I ne bi ni bilo problema da je to jedino što moraju da dele. Međutim...
Raspodela igračaka nikad se među decom ne odvija glatko (nema dogovora kad oboje žele isto). Mali onda moraju da se snalaze, kopaju rukama i nogama, navlače runo umiljatog jagnjeta ili zauzimaju stav opake zveri. Nužda ih prinudi da pribegnu kojekakvim sredstvima i često navlače masku Makijavelija (odnosno, Makibjabjanečega, odrasli to znaju bolje).
Kad Ignjat Staši uzme neku igračku koju ona želi, Staša smesta potegne pitanje rodne (pred)određenosti (ne znam ko je tome učio): Vr()ati mii, to je za devo(j)čice! (A što bi lutka bila smo za devojčice; nemaju li sutra i očevi dužnost da se o deci brinu?)
Kad Staša Ignjatu uzme neki autić, on je odmah podseti: Daj mi, to je za dečake (ruke k sebi)! (A što bi auto bio samo za dečake, zar i žene nisu vozači?! Ne znam kako su se ove predrasude probile to mojih sestrića, al' ja ću ih isterati.) Doduše, čak i kad nešto nije za dečake, Ignjat zna da izloži taj argument u svoju korist. Kaže da je za dečake i mirna mu glava. A sestra lakoverna (ili se pravi naivna, znajući da pametnija popušta).
Raspodela igračaka nikad se među decom ne odvija glatko (nema dogovora kad oboje žele isto). Mali onda moraju da se snalaze, kopaju rukama i nogama, navlače runo umiljatog jagnjeta ili zauzimaju stav opake zveri. Nužda ih prinudi da pribegnu kojekakvim sredstvima i često navlače masku Makijavelija (odnosno, Makibjabjanečega, odrasli to znaju bolje).
Kad Ignjat Staši uzme neku igračku koju ona želi, Staša smesta potegne pitanje rodne (pred)određenosti (ne znam ko je tome učio): Vr()ati mii, to je za devo(j)čice! (A što bi lutka bila smo za devojčice; nemaju li sutra i očevi dužnost da se o deci brinu?)
Kad Staša Ignjatu uzme neki autić, on je odmah podseti: Daj mi, to je za dečake (ruke k sebi)! (A što bi auto bio samo za dečake, zar i žene nisu vozači?! Ne znam kako su se ove predrasude probile to mojih sestrića, al' ja ću ih isterati.) Doduše, čak i kad nešto nije za dečake, Ignjat zna da izloži taj argument u svoju korist. Kaže da je za dečake i mirna mu glava. A sestra lakoverna (ili se pravi naivna, znajući da pametnija popušta).
Нема коментара:
Постави коментар