Nije to bio prvi put. Recimo da je drugi, drugi za koji ja znam, a prvi kojem sam prisustvovala.
Za to što je njima bilo na umu, Jovanka je bila suviše svojeglava, prgava i jaka (pružala bi otpor, a možda i ogrebla). Ali znaju oni gde ima jedno malo crno mače, koje se odveć ne opire (a ne bi ni imalo snage). I odmah su po njega otrčali. A čim su ga u moju sobu uneli, zatvoriše vrata. Zatvaranje vrata je, da znate, prvi signal da deca imaju pakleni plan (za nešto što, oni znaju, ne biste dopustili).
Elem, ja u sobu uđem i vidim kako moji mali sestrići na podu "čereče" mače. Odnosno, pokušavaju da ga prinude da leži postrance, onako kako njima odgovara, tj. prisiljavaju mače da glumi brava.
Šta radite s tom mačkom, dreknuh, ne mučite je. To je guda, reče mi Ignjat, mi ćemo nju pecemo. Vi niste normalni, dreknuh opet, to je mače. Mi se ig'amo, objašnjavao mi je strpljivo sestrić, da ne besnim i igru ne kvarim. Kako bajagi, kako bajagi, umirivao me sa smeškom (kako ne bih stala na put toj zabavi).
I počekala sam malo, ne gubeći ih iz vida, baš da vidim šta imaju na umu (kad mače imaju u šakama). Najpre su ga obrijali, prstima doduše i hvala bogu. Mi čistimo gudu, kaza Ignjat (uklanjaju mu dlake). Onda, iako joj ni reč nije rekao, Staša mače prihvati za prednje, a Ignjat za zadnje noge (očito ovo često igraju), kako bi ga lakše nabacili na TA peć, da peku. Sreća da još nije zazimilo, pa mi peć nije uključena. Najčudnije je što mače sve to toleriše.
Kad deca žive na selu, a radoznala, pa zagledaju sve što se po dvorištu radi. Letos na moru, dok ga je majka mazala zaštitnom kremom, Ignjat je, s izvesnom radošću, primetio: ja sam guda (odrana, koju mažu mašću). To što voli pečenje razlog je više da se interesuje za sve faze njegovog "izrađivanja" i sve to prihvata bez nekih emocija (kad bejasmo male moje sestre i ja, sećam se, pa svinjama dođe crni petak, mi smo se zatvarale u kuću i zatiskivale uši).
Za to što je njima bilo na umu, Jovanka je bila suviše svojeglava, prgava i jaka (pružala bi otpor, a možda i ogrebla). Ali znaju oni gde ima jedno malo crno mače, koje se odveć ne opire (a ne bi ni imalo snage). I odmah su po njega otrčali. A čim su ga u moju sobu uneli, zatvoriše vrata. Zatvaranje vrata je, da znate, prvi signal da deca imaju pakleni plan (za nešto što, oni znaju, ne biste dopustili).
Elem, ja u sobu uđem i vidim kako moji mali sestrići na podu "čereče" mače. Odnosno, pokušavaju da ga prinude da leži postrance, onako kako njima odgovara, tj. prisiljavaju mače da glumi brava.
Šta radite s tom mačkom, dreknuh, ne mučite je. To je guda, reče mi Ignjat, mi ćemo nju pecemo. Vi niste normalni, dreknuh opet, to je mače. Mi se ig'amo, objašnjavao mi je strpljivo sestrić, da ne besnim i igru ne kvarim. Kako bajagi, kako bajagi, umirivao me sa smeškom (kako ne bih stala na put toj zabavi).
I počekala sam malo, ne gubeći ih iz vida, baš da vidim šta imaju na umu (kad mače imaju u šakama). Najpre su ga obrijali, prstima doduše i hvala bogu. Mi čistimo gudu, kaza Ignjat (uklanjaju mu dlake). Onda, iako joj ni reč nije rekao, Staša mače prihvati za prednje, a Ignjat za zadnje noge (očito ovo često igraju), kako bi ga lakše nabacili na TA peć, da peku. Sreća da još nije zazimilo, pa mi peć nije uključena. Najčudnije je što mače sve to toleriše.
Kad deca žive na selu, a radoznala, pa zagledaju sve što se po dvorištu radi. Letos na moru, dok ga je majka mazala zaštitnom kremom, Ignjat je, s izvesnom radošću, primetio: ja sam guda (odrana, koju mažu mašću). To što voli pečenje razlog je više da se interesuje za sve faze njegovog "izrađivanja" i sve to prihvata bez nekih emocija (kad bejasmo male moje sestre i ja, sećam se, pa svinjama dođe crni petak, mi smo se zatvarale u kuću i zatiskivale uši).
Jadno mače! Ne daj bože da ga se Ignjat i Staša dočepaju, a da odraslih u blizini nema. Da sam na njegovom mestu, jela bih ko mećava da što pre ojačam. Pa kad me ta deca salete, noge da mi uz drvo polete.
Нема коментара:
Постави коментар