недеља, 24. септембар 2017.

Nije bila u stanju

Ona, srednjoškolka, kibicuje se s nekim dečkom, dopisuju se VEĆ nedelju dana. 
Kako je do toga došlo, pitam. Ona ne zna. Jeste jednom rekla da je sladak, ali drugarici, u koju ima poverenja, sigurno je nije odala. Zaboravlja da čak i kad drugarice usta imaju, a jezika nemaju, zidovi imaju uši.
Noćas su se videli. Ona naišla s proslave punoletstva, u haljinčetu i sandalama. On joj poneo svoj duks, a kad je spazi gotovo bosonogu, mangupski reče: što nisi rekla da ti ponesem i čarape? Pa jeste li se smuvali, pitam. Trebalo je da se smuvaju, ali ona nije bila u stanju. (Biće da u to treba neki ozbiljan napor ulagati.) Valjda pod blagim dejstvom alkohola (malo crnog vina) neće da donosi krupne odluke (strah je da se, nakon otrežnjenja, ne pokaje).  Svašta,
valjda je lakše uz anesteziju! Nisu se smuvali, tako kaže. Ne znam kako se onda izborila s hladnoćom. Aa, daa, zaboravili smo na vino!
Mlađi je od nje, dve godine. (Na tetku povukla, mlađe joj je draže, ovaaj, ništa, ništa.)
Ih, grdne li razlike! (I tetka ti od teče toliko starija. I prababa bila od pradede. Kanda nastavljaš porodičnu tradiciju.) 
A od kojih je kuća, pitam. Hm, ko da meni to nešto znači (ne znam ni one u matične knjige zavedene pet godina nakom mene, a kamoli onomad).  Ma daj da vidim, setih se, za šta nam služi Fejsbuk. Aaa, pa sladak je (ima lepe crte lica), primetih. A ona umalo s kreveta ne pade: hvaala bogu da se i tebi neki svidi! Izgleda da su mi kriterijumi baš visoki.
E, ako se ti sve vreme trudiš nekog po mom ukusu sresti, kod majke ćeš i oca kike bele plesti.

Нема коментара:

Постави коментар