недеља, 10. септембар 2017.

Čuvaj rebra

Matiji se prijela prasetina, pa se i ostali ovajdili (samo je jednom prasencetu juče svanulo poslednji put). 
Poslala sestra i nama jedan tanjir, pa se svi okupismo za stolom pod jelovinom. Ja prva, jer sedeh dokona, čalabrcnuh malo (biram okom, vrlo probirljivim, a i nisam alava na pečenje), pa prepustih ostalima (koji su nakratko obustavili spremanje zimnice). 
Pogledavši majku (s ne prvim parčetom potrbušine, koju najradije jede), moj otac primeti: Al' ova udara samo po rebrima!
Ćuti, rekoh, bolje po prasećim nego po tvojima. (Od dva zla manje je da ostaneš bez slasnog zalogaja nego slomljenih kostiju.)


Нема коментара:

Постави коментар