четвртак, 7. септембар 2017.

Letos sam slučajno čula razgovor svoje sestre s drugom ženom. Žene stalno razgovaraju o deci (razumem tu preokupaciju, deca su im najpreča) i njihovim problemima: da li je jelo ili nije htelo, pojelo sve il' samo kašike dve, je li spavalo, dva sata il' malo, je li bilo veselo il' je majci zaselo... 
Ali čuvši ovo, samo sam odmahnula glavom u neverici. Razmenjivale su mišljenja o stolici. Ne, nisu komentarisale kućni nameštaj. O izmetu su govorile, jednakim tonom kao da govore o izrastanju zubića.
Dete kakilo, a čvrstina i boja izlučevine bejahu neuobičajeni. Zbunjena, majka se obrati mojoj sestri za savet. A ova iskusna, troje dece je rodila (i svakom u izmet zavirivala), zatraži joj fotografiju (blagodeti moderne tehnologije), da sve vidi crno na belo, tačnije žuto na... belo (peleni).
I zabrinuta majka slika mobilnim i pošalje na Viber. Nisam zapamtila dalje, ali svaka majka koja (bar jednom) detetu proslavi bar prvi rođendan u stanju je da na osnovu boje i oblika govneta utvrdi i vremensku prognozu za sedam dana... Boje se kreću od svetložućkaste ili zelenkaste (kad beba pretera s graškom i spanaćem) do tamnosmeđe ili bordo (kad dete voli cveklu). I svaka nijansa ukazuje na određenu dijagnozu. Nisam zapamtila ni zaključak ni savet. Samo sam u sebi vrtela glavom: svašta, svašta, zar tolika pažnja... (mada znam koliko je govno cenjeno u laboratorijama... a bogami i na mnogim visokim društvenim položajima). 
Nedavno sam šetala s drugaricom. U stvari izvele smo njenog psa u noćnu šetnju. A noću joj se stalno pridružuje jedna devojka iz kraja sa svojim psom. I kad se Kekecu jednog trena čudno nadiže predji deo tela, a zadnji spusti, nijedna od nas ne skrete pogled: sve tri smo buljile, nemajući obzira prema njegovoj privatnosti. 
Jao, kakva su vam to govanca, primeti devojka iz kraja (kanda je sve vreme nestrpljivo čekala da se iz Kekecove unutrašnjosti izmigolji povod za raspravu). Valjda ni njen pas ne kaki u poželjnoj boji i čvrstini. Šta si jeo, upita. A pas ni da bekne, a kamoli lane. Jeo je jogurt i malo hleba i sira, poče moja drugarica da nabraja. 
Znači, majke i pseće gazdarice -- iste su. Ko o čemu, one o deci i psima, o njihovim biserima i govancima.

Нема коментара:

Постави коментар