Na moru bejasmo, među boroviima, no talasi i zrikavci ne uspevaju da zagluše istinu o ljudskoj konačnosti. Staša i Ignjat o tome još pojma nemaju, ali Mašu opseda tajna smrti.
Neočekivano, u tako idličnoj situaciji, kad čovek svoje polunago telo izlaže vodi i suncu, Maša svejednako misli o tome. I malo-malo pa mi se primakne s nekim pitanjem, na koje ni ja nemam odgovor, a ona ga očekuje. I to očekuje da je umirim dajući joj bar nadu.
A moraju li baš svi da umru? Pa, mislim da nema druge, džaba je opirati se. Zasad je tako, rekoh, ali jednog dana ne bi čudno bilo da naučnici izmisle neki lek i protiv starenja, odnosno smrti. STVARNO, gotovo kliknu ona i lice joj se blago osmehnu. Znači, mi nikad nećemo umreti? Mašo, rekla sam da će možda NEKAD izmisliti, sumnjam da će tako skoro. A ako neko ostari i popije taj lek, i on će... E ne znam sad hoće li se to moći primenjivati retroaktivno.
Danima se, po nekoj čudnoj vezanosti, na plaži oko nas pojavljivahu bolesna deca: paralizovana, manje ili više oduzeta i vanumna, s Daunovim sindromom... Maša je netremice (diskretno doduše, tj. prikriveno) posmatrala. Zanima je šta je s tom decom. Jesu li tako rođena, da li se to leči, znaju li za sebe...
Eros i Tanatos međ nama, pod iste borove morske izvrnuli se poleđuške, metnuli ruke pod glavu (mrdnu je katkad da ih šišarka s grane sletela ne zvekne po čelu), i barabar posla svoja gledaju: jedan plete životne nam niti (od kojih će ugodno nam biti), drugi mrsi konce.
Neočekivano, u tako idličnoj situaciji, kad čovek svoje polunago telo izlaže vodi i suncu, Maša svejednako misli o tome. I malo-malo pa mi se primakne s nekim pitanjem, na koje ni ja nemam odgovor, a ona ga očekuje. I to očekuje da je umirim dajući joj bar nadu.
A moraju li baš svi da umru? Pa, mislim da nema druge, džaba je opirati se. Zasad je tako, rekoh, ali jednog dana ne bi čudno bilo da naučnici izmisle neki lek i protiv starenja, odnosno smrti. STVARNO, gotovo kliknu ona i lice joj se blago osmehnu. Znači, mi nikad nećemo umreti? Mašo, rekla sam da će možda NEKAD izmisliti, sumnjam da će tako skoro. A ako neko ostari i popije taj lek, i on će... E ne znam sad hoće li se to moći primenjivati retroaktivno.
Danima se, po nekoj čudnoj vezanosti, na plaži oko nas pojavljivahu bolesna deca: paralizovana, manje ili više oduzeta i vanumna, s Daunovim sindromom... Maša je netremice (diskretno doduše, tj. prikriveno) posmatrala. Zanima je šta je s tom decom. Jesu li tako rođena, da li se to leči, znaju li za sebe...
Eros i Tanatos međ nama, pod iste borove morske izvrnuli se poleđuške, metnuli ruke pod glavu (mrdnu je katkad da ih šišarka s grane sletela ne zvekne po čelu), i barabar posla svoja gledaju: jedan plete životne nam niti (od kojih će ugodno nam biti), drugi mrsi konce.
Нема коментара:
Постави коментар