Snalazim se kako znam, kopam nogama i rukama da sestričine privolim na čitanje. Ja dajem sve o sebe, a one se ne daju.
Danas se setih pa Mii ispričah kako sam ja čitavu lektiru za četvrti razred (a bilo je tad, napomenuh, jedanaest, dvanaest ili četrnaest knjiga) pročitala u leto posle trećeg, sedeći u građevinskim kolicima.
Ona se osmehnu, to joj bilo zanimljivo. Kako nam kolica (neka druga, u lošijem stanju) bejahu u vidokrugu i nadohvat ruku, ponudih da i nju tako ušuškam, ne bi li se konačno posvetila Robinzonu.
A gde su tad bila druga deca, upita. Isto kao i sad (ova što se po dvorištu vrzmahu), svud oko mene (pentrali se po jabuci, jurcali, dernjali... a ja ništa nisam čula, kad duboko u svet mašte zaronim).
A kako si ti sedela, pita. Tako i tako, rekoh, pa joj pomogoh da i sama isti položaj isproba. Sačekaj,doviknuh hitajući ka kući, da ti donesem zeleno ćebence. Prostreh joj u kolica i ona se, sa smeškom smesti. Jedva da je naslov čitala (pet-šest minuta), kad mi doviknu da s terase donesem i žutu krparu, biće mekše.
Jaoo, kako je teško danas ugoditi čitaocima. Ali dobro, i to sam udesila.
Međutim, u kolica uskoro uskočiše Ignjat i Staša. I tu su se na smenu baškarili. Staša je tobože i čitala Miinu knjigu.
Nije kome je rečeno i namenjeno, nego onom ko ima više volje.
Danas se setih pa Mii ispričah kako sam ja čitavu lektiru za četvrti razred (a bilo je tad, napomenuh, jedanaest, dvanaest ili četrnaest knjiga) pročitala u leto posle trećeg, sedeći u građevinskim kolicima.
Ona se osmehnu, to joj bilo zanimljivo. Kako nam kolica (neka druga, u lošijem stanju) bejahu u vidokrugu i nadohvat ruku, ponudih da i nju tako ušuškam, ne bi li se konačno posvetila Robinzonu.
A gde su tad bila druga deca, upita. Isto kao i sad (ova što se po dvorištu vrzmahu), svud oko mene (pentrali se po jabuci, jurcali, dernjali... a ja ništa nisam čula, kad duboko u svet mašte zaronim).
A kako si ti sedela, pita. Tako i tako, rekoh, pa joj pomogoh da i sama isti položaj isproba. Sačekaj,doviknuh hitajući ka kući, da ti donesem zeleno ćebence. Prostreh joj u kolica i ona se, sa smeškom smesti. Jedva da je naslov čitala (pet-šest minuta), kad mi doviknu da s terase donesem i žutu krparu, biće mekše.
Jaoo, kako je teško danas ugoditi čitaocima. Ali dobro, i to sam udesila.
Međutim, u kolica uskoro uskočiše Ignjat i Staša. I tu su se na smenu baškarili. Staša je tobože i čitala Miinu knjigu.
Nije kome je rečeno i namenjeno, nego onom ko ima više volje.
Нема коментара:
Постави коментар