Ima ljudi koji nemaju srca.
U noćnoj šetnji sestra i ja prođosmo kraj jednog seoskog kontejnera. Iz njega se začu prodorno mjaukanje novorođenčadi. Zar opet? (Prošle godine desilo se slično u drugom kontejneru.) Ne mogu da verujem na šta je čovek spreman.
U noćnoj šetnji sestra i ja prođosmo kraj jednog seoskog kontejnera. Iz njega se začu prodorno mjaukanje novorođenčadi. Zar opet? (Prošle godine desilo se slično u drugom kontejneru.) Ne mogu da verujem na šta je čovek spreman.
Oslušnuh, pa i zavirih u kontejner. Kesa do kese; de sad pogodi u kojoj su spakovani mačići. Imaš li lampu na mobilnom, upitah sestru. Nemam, reče, Ili možda i ima, ali ne zna. Ipak mi malo osvetli ekranom. Ja maknuh jednu kesu, pa i drugu, ne mogavši precizno da utvrdim odakle dolazi vapaj. A sestra prva spazi džak od koncentrata: možda je ovo! Dabome! Kako se ja toga nisam setila: ovi kartonski džakovi glavna su ambalaža za životinje (žive ili mrtve) kojih seljaci kane da se otarase.
U zadnjem delu kontejnera, pod punom (i verovatno teškom) kesom koju je neko drugi dodao, ležao je taj džak, sa uvijenim vrhom (pun beše, pa ga valjda bilo teško zavezati). Kako ga takoh, iz njega se začu nešto što zaliči na bolni, nemušti lavež. Štenad! Da ne poveruješ kako čovek može da bude okrutan. Bacivši ih ovde, ukinuo im je svaku šansu da prežive. Doduše, i time što ih je prerano odvojio od majke. Ne verujem da još mogu sami da jedu.
Najpre htedoh da izručim džak kraj kontejnera, na travu, ali se setih da bi vrlo brzo podmazali točkove automobilima. Doduše, sad mislim, toliko su još mali da možda ne znaju ni da hodaju. Zađoh zato u prvi sokačić i ostavih otvoren džak na livadi, da mogu da se izmigolje. Umreće svakako, ali bar ne onako surovo kako im je gazda bio odredio.
A mogao je bar da sačeka da malo još poodrastu, da nauče mleko iz činije da jedu. Onda da ih spusti kraj puta (gde, opet, nažalost, mnoge ugrabi smrt), pa bi se sigurno neka deca obradovala i kući ih ponela.
Trpajući tolike psiće u džak i bacajući džak u kontejner (u koji će i ostali meštani dodavati đubre) nepoznati "čovek" učinio je pokušaj ubistva.
Bolje da ih je odmah ubio, primetila je moja sestra. Okrutno zvuči, ali je istinito. Ovako ih je bio osudio na grozne muke. Nažalost, smrti neće umaći.
U zadnjem delu kontejnera, pod punom (i verovatno teškom) kesom koju je neko drugi dodao, ležao je taj džak, sa uvijenim vrhom (pun beše, pa ga valjda bilo teško zavezati). Kako ga takoh, iz njega se začu nešto što zaliči na bolni, nemušti lavež. Štenad! Da ne poveruješ kako čovek može da bude okrutan. Bacivši ih ovde, ukinuo im je svaku šansu da prežive. Doduše, i time što ih je prerano odvojio od majke. Ne verujem da još mogu sami da jedu.
Najpre htedoh da izručim džak kraj kontejnera, na travu, ali se setih da bi vrlo brzo podmazali točkove automobilima. Doduše, sad mislim, toliko su još mali da možda ne znaju ni da hodaju. Zađoh zato u prvi sokačić i ostavih otvoren džak na livadi, da mogu da se izmigolje. Umreće svakako, ali bar ne onako surovo kako im je gazda bio odredio.
A mogao je bar da sačeka da malo još poodrastu, da nauče mleko iz činije da jedu. Onda da ih spusti kraj puta (gde, opet, nažalost, mnoge ugrabi smrt), pa bi se sigurno neka deca obradovala i kući ih ponela.
Trpajući tolike psiće u džak i bacajući džak u kontejner (u koji će i ostali meštani dodavati đubre) nepoznati "čovek" učinio je pokušaj ubistva.
Bolje da ih je odmah ubio, primetila je moja sestra. Okrutno zvuči, ali je istinito. Ovako ih je bio osudio na grozne muke. Nažalost, smrti neće umaći.
Нема коментара:
Постави коментар