Kad god treba da se jede, ona je prva za stolom. Mada je sto nebitan, može i s nogu. Ne treba je ni moliti ni terati.
A nekad onemoća, pa dođe do nerazrešivog sukoba s očima: oči bi (ne mogu da glede da ona ne pojede), ali stomaku više ne paše.
Sinoć tako sedi Staša za stolom, u majčinom krilu, nešto zlovoljna (beše vreme spavanju), a pred njom žuta vangla puna lubenice. I gleda ona, gleda, te dohvati parče, pa ga odmah ostavi, odmahnuvši glavom nevoljno: ne mogu (a niko je niti nudi niti tera). Malo potom dograbi drugo, gleda, pa opet odmahne glavom, prosto ljuta (na sebe ili ko zna kog): ne mogu, i vrati lubenicu natrag na gomilu.
Sinoć tako sedi Staša za stolom, u majčinom krilu, nešto zlovoljna (beše vreme spavanju), a pred njom žuta vangla puna lubenice. I gleda ona, gleda, te dohvati parče, pa ga odmah ostavi, odmahnuvši glavom nevoljno: ne mogu (a niko je niti nudi niti tera). Malo potom dograbi drugo, gleda, pa opet odmahne glavom, prosto ljuta (na sebe ili ko zna kog): ne mogu, i vrati lubenicu natrag na gomilu.
Teško je prihvatiti činjenicu da svak negde ima granicu (do koje može jesti lubenicu).
Нема коментара:
Постави коментар