четвртак, 17. август 2017.

Sprej za muve

Pre neki dan sestra od strica kupila neki sprej za muve. Je li dobar, pitam. Ma uzimala sam, šta mu fali, dobar je. Sumnjam da bi se mušice složile, da ih kogod pita za mišljenje, rekoh. Ako je dobar, dobar je sa stanovišta onih koji palcem stisnu prskalicu.
Danas moja majka, nameravajući da se otarasi muvljih napasti, poprskala sprej po čitavoj kući. I vrlo brzo se setila da u kući mora da uradi nešto... i još nešto... pa još nešto (što joj se ne odlaže). Ide po kući i kašlje ko mahnita (zamalo da se prestavi).
Potom se i ja nađoh u nekom poslu. I mi kašljemo, kuća se trese, previjamo se do zemlje, malo je falilo preko reda bogu na istinu da odemo. A muve lete tamo i ovamo, opuštene (samo kolo što ne povedu), kao da ih se taj pokušaj genocida ama baš ništa ne tiče.
Nije kome je rečeno (od spreja crni petak da pristigne), no ko je nepromišljen (i ne kloni se zatrovane sredine, a muva nije).

Нема коментара:

Постави коментар