Večeras me tata pozva u kuhinju, doviknuvši: e, vidi šta ovo Kurir poklanja! Kako sam još od sinoć znala (listala sam novine u kupatilu i videla najavu, a tati je to očito promaklo) o čemu se radi, odoh sve nogu pred nogu, domišljajući se kako da izvrdam odgovor. /Dobro, jasno mi je da za vas u porodici nema tabu teme, ali meni je neugodno da o tom zborim pred roditeljima./
Tata mi, s osmehom, pokaza vrh naslovne strane, iščekujući da razrešim misteriju. Još mi tutnu kartonsko minimalno pakovanje u ruku. Gle, ne znam šta je ovo, reče, piše samo: uživaj odgovorno (a ne piše u čemu). A iznad tog natpisa, videh, široka i mišićava (hvala bogu, ne i dlakava) muška leđa.
Pa valjda vidiš sam, procedih kroz zube. Ne vidim, ljutnu se tata. Pa piše! Ali on navalio: gde piše, ne piše, pa ne piše. Ooo, tata, kako se nisi dosetio (vidiš da u tom ne može biti kilo brašna; s nečim tako malim možeš samo da se j....) i poštedeo nas ove neprijatne situacije!
Ooo, zemljo, otvori se! Ne znam što čovek nije onaj kartončić otvorio. Kako sad da kažem? Daj to Bojanu i Aleksi (oni su tinejdžeri), promumlah (samo što ne rekoh: tebi ne treba). Budući da nije odustajao, kretoh ka sobi i, okrenuvši mu leđa, pronjucah: to ti je prezervativ (nekako mi zvuči bezazlenije od kondoma), odnoseći upravo iskazani objekat sa sobom i bacivši ga u fioku (daj bože da bih ga sad mogla naći... jer taj kondom, makar bio i XXXL tamo je kao igla u plastu sena; sestrići, ako vam vrši posao, koji bude brži...).
On verovatno (kako se i nadah) nije čuo, pa ostade za mnom uvređeno da gunđa (i žali se majci) što mu nisam odgovorila. Pa piiiše tii, povisih ton, čitaaj. Ne piše, i dalje se ljutio tata, samo piše: uživaj odgovorno. (Ma mani se, čoveče, što si uživao -- uživao si; pusti sad mene da uživam... u miru zimske večeri.)
Majka se zatekla oko stola, pa i njoj rekoh: piše li crvenim, OVOLIKIM, slovima (levo od slike)? Ona baci pogled i pročita u sebi, pa zavrte glavom i negodova: svašta (to se odnosilo i na darežljivost Kurira -- našli su šta će da daju, i na ćoravost mog oca, odnosno insistiranje da mu odgovorim ja, ćerka). Dok posle bejah u sobi, sigurno mu je rekla da nije normalan i "nacrtala" šta Kurir poklanja.
Ovim je izgleda Kurir poslao masovnu poruku narodu: jebite se, to je još jedino što možete, pa nek bude bezbedno, bar danas (sutra možda bude poklona u Informeru, Blicu... ne budite lenji, bacite pogled na kiosku) ili svi vas j.bu u zdrav mozak (redovno čitaJte o tome), ali ne dopustite da to čine bez zaštite! Uživajte odgovorno! Ja uz Kurir uživam isključivo u toaletu (odlično je sredstvo protiv opstipacije)! I to odgovorno (obavezno sedim na ve-ce šolji).
Tata mi, s osmehom, pokaza vrh naslovne strane, iščekujući da razrešim misteriju. Još mi tutnu kartonsko minimalno pakovanje u ruku. Gle, ne znam šta je ovo, reče, piše samo: uživaj odgovorno (a ne piše u čemu). A iznad tog natpisa, videh, široka i mišićava (hvala bogu, ne i dlakava) muška leđa.
Pa valjda vidiš sam, procedih kroz zube. Ne vidim, ljutnu se tata. Pa piše! Ali on navalio: gde piše, ne piše, pa ne piše. Ooo, tata, kako se nisi dosetio (vidiš da u tom ne može biti kilo brašna; s nečim tako malim možeš samo da se j....) i poštedeo nas ove neprijatne situacije!
Ooo, zemljo, otvori se! Ne znam što čovek nije onaj kartončić otvorio. Kako sad da kažem? Daj to Bojanu i Aleksi (oni su tinejdžeri), promumlah (samo što ne rekoh: tebi ne treba). Budući da nije odustajao, kretoh ka sobi i, okrenuvši mu leđa, pronjucah: to ti je prezervativ (nekako mi zvuči bezazlenije od kondoma), odnoseći upravo iskazani objekat sa sobom i bacivši ga u fioku (daj bože da bih ga sad mogla naći... jer taj kondom, makar bio i XXXL tamo je kao igla u plastu sena; sestrići, ako vam vrši posao, koji bude brži...).
On verovatno (kako se i nadah) nije čuo, pa ostade za mnom uvređeno da gunđa (i žali se majci) što mu nisam odgovorila. Pa piiiše tii, povisih ton, čitaaj. Ne piše, i dalje se ljutio tata, samo piše: uživaj odgovorno. (Ma mani se, čoveče, što si uživao -- uživao si; pusti sad mene da uživam... u miru zimske večeri.)
Majka se zatekla oko stola, pa i njoj rekoh: piše li crvenim, OVOLIKIM, slovima (levo od slike)? Ona baci pogled i pročita u sebi, pa zavrte glavom i negodova: svašta (to se odnosilo i na darežljivost Kurira -- našli su šta će da daju, i na ćoravost mog oca, odnosno insistiranje da mu odgovorim ja, ćerka). Dok posle bejah u sobi, sigurno mu je rekla da nije normalan i "nacrtala" šta Kurir poklanja.
Ovim je izgleda Kurir poslao masovnu poruku narodu: jebite se, to je još jedino što možete, pa nek bude bezbedno, bar danas (sutra možda bude poklona u Informeru, Blicu... ne budite lenji, bacite pogled na kiosku) ili svi vas j.bu u zdrav mozak (redovno čitaJte o tome), ali ne dopustite da to čine bez zaštite! Uživajte odgovorno! Ja uz Kurir uživam isključivo u toaletu (odlično je sredstvo protiv opstipacije)! I to odgovorno (obavezno sedim na ve-ce šolji).
Нема коментара:
Постави коментар