недеља, 11. децембар 2016.

Veštica kradljivica laptopa

U poslednje vreme (kako su se nasrtaji mojih najmlađih sestrića pojačali) laptop tajanstveno nestaje iz moje sobe. Kad ja iz nje odem, a često i kad sam tu, laptopa nema. Odnela ga veštica, rekoh kad me upitaše gde je. /I Matija je, dok bejaše mali dečak (a veliki zavisnik od crtaća, odnosno interneta, odnosno laptopa) dugo verovao da zla "vesnica" prisvaja moj laptop kad joj padne na pamet (i isto ga tako vraća)./
Međutim, nekako su skontali da ta veštica laptop često  ostavlja skriven negde ispod nameštaja (jednom ga Maša nesmotreno izvukla ispod stočića za knjige, a verovatni ni ja nisam uvek najbolje pazila).
Uvidevši jednog dana da laptopa opet nema, Staša je rešila da ne histeriše (kao što zna) i da mi ne kenjka, već da ga sama potraži. Najpre se sagnu s gornje strane kreveta, do prozora, proviri i prozbori: nemaa. Brzo se prebaci i naguzi s najduže strane kreveta, zvirnu ispod i jednako zaključi: nemaa. Konačno žurno priđe i trećoj (i jedinoj preostaloj dostupnoj) strani, povi se do poda, i još jednom (samoj sebi) proslovi: nemaa...
Potom, pomirivši se sa situacijom, diže ruke i uputi se u kuhinju, računajući da će tamo naći neku drugu zabavu.

Нема коментара:

Постави коментар