Pre neko jutro hitala sam, kao i obično, ka autobuskoj stanici. Uveče sam jedva oprala šiške (koje nisu šiške, već prednji deo kose, dug koliko i zadnji). To me naučila sestra. Kosa mi se začas izmasti, a dan začas mine i začas se umorim, pa me mrzi da perem kosu, teško mi. A ujutru će, znam, biti toliko masna da neću smeti da izađem iz kuće. Onda ja operem samo ta dva čuperka, jedan levo, jedan desno (srećom, kosa mi retka) i onda se to začas osuši i delujem ko nova.
Dakle, žurim ja na autobus... a pred robnom kućom (nekadašnjom), vidim, okupljaju se penzioneri, pa sve vrca od smeha i šale, dobre energije. Žene su se posebno doterale, sveže im firizure (isfenirane, navijene), našminkane, lepo odevene... I sve nasmejane, radosne, pozdravljaju se, ljube...
Idu na izlet (dva-tri puta sam i ja s drugaricama bila na izletu s tom družinom i, mogu vam reći, super smo se provele), pa se raduju, iščekuju dobru zabavu, druženje, neki i novu ljubav možda (što da ne).
Nasmejah se za sebe. Tako treba. Žurke oni takođe redovno prave. Druže se, vole i provode. Pa ne prestaje život kad prođe zvanični radni vek. Naprotiv. Ne kažem da počinje posle šezdeset. Samo se ne zaustavlja.
Dakle, žurim ja na autobus... a pred robnom kućom (nekadašnjom), vidim, okupljaju se penzioneri, pa sve vrca od smeha i šale, dobre energije. Žene su se posebno doterale, sveže im firizure (isfenirane, navijene), našminkane, lepo odevene... I sve nasmejane, radosne, pozdravljaju se, ljube...
Idu na izlet (dva-tri puta sam i ja s drugaricama bila na izletu s tom družinom i, mogu vam reći, super smo se provele), pa se raduju, iščekuju dobru zabavu, druženje, neki i novu ljubav možda (što da ne).
Nasmejah se za sebe. Tako treba. Žurke oni takođe redovno prave. Druže se, vole i provode. Pa ne prestaje život kad prođe zvanični radni vek. Naprotiv. Ne kažem da počinje posle šezdeset. Samo se ne zaustavlja.
Нема коментара:
Постави коментар