Povremeno izađem nekim poslom na kapiju, pa kad se vratim, spazim u sandučetu nekoliko koverata. Znam ja šta je (meni nema ko da piše, naročito da u pismu za mnom uzdiše), ali od sudbine se ne može uteći (što je pisano -- pisano je, pa ako ti volja i da ne čitaš).
Treba to izvaditi, a ključ mi, razume se, nikad nije pri rucu. U kući je, u jednoj fioci, ali treba se uspentrati uz stepenike, pa potom strčati... a sve to odnosi vreme (i energiju).
Ima i drugih načina da se sanduče isprazni. Srećom, svi su ti koverti danas dugaačkiii, pa ih mogu dosegnuti noktima. Nekad ih ščepam i izvučem sve đuture, a nekad, kao danas recimo, dva ujedno, a treći zasebno.
I pomislih: pa ovako isto može bilo ko da izvuče našu poštu iz našeg sandučeta i da plati naše račune (za telefon, internet i struju... to ni najgorem dušmaninu čovek da ne poželi)! Zamislite!
Treba to izvaditi, a ključ mi, razume se, nikad nije pri rucu. U kući je, u jednoj fioci, ali treba se uspentrati uz stepenike, pa potom strčati... a sve to odnosi vreme (i energiju).
Ima i drugih načina da se sanduče isprazni. Srećom, svi su ti koverti danas dugaačkiii, pa ih mogu dosegnuti noktima. Nekad ih ščepam i izvučem sve đuture, a nekad, kao danas recimo, dva ujedno, a treći zasebno.
I pomislih: pa ovako isto može bilo ko da izvuče našu poštu iz našeg sandučeta i da plati naše račune (za telefon, internet i struju... to ni najgorem dušmaninu čovek da ne poželi)! Zamislite!
Нема коментара:
Постави коментар