Večeras je Ignjat bio posebno kenjkav, pospan i zlovoljan (sve pomalo). I teško mu je bilo ugoditi, a lako stati na žulj.
Videvši pred sobom neku slikovnicu o godišnjim dobima (koju Staša vazda po kući vuče i tera nas da joj čitamo), on je uvređeno fiknu preko stola na pod, prosiktavši: nisam ja beba (knjiga pred njim beše, shvatio je to kao nametanje literature za niže uzraste), daj mi novine! (Tri mu leta skoro biće, velik momak -- donesite i žestoko piće!)
E, moj Ignjate, našao si šta ćeš da čitaš i kakve slike da gledaš. Hoćeš da zaradiš hipertenziju?!
Videvši pred sobom neku slikovnicu o godišnjim dobima (koju Staša vazda po kući vuče i tera nas da joj čitamo), on je uvređeno fiknu preko stola na pod, prosiktavši: nisam ja beba (knjiga pred njim beše, shvatio je to kao nametanje literature za niže uzraste), daj mi novine! (Tri mu leta skoro biće, velik momak -- donesite i žestoko piće!)
E, moj Ignjate, našao si šta ćeš da čitaš i kakve slike da gledaš. Hoćeš da zaradiš hipertenziju?!
Нема коментара:
Постави коментар