уторак, 6. децембар 2016.

Volim knjižare

Volim knjižare. U knjižarama ima koječega zanimljivog (kojekakvih kartona i bušača za karton, svezaka, olovaka, stikera, salveta za dekupaž, kutijica, šolja...) i primamljivo obojenog, često vrlo sitnog. Volim da razgledam sve te sitnice, da ih zagledam, obrćem i okrećem, biram...
Danima bih gledala i uživala. I pre no što odlučim šta ću, ja želim dugo i na miru da gledam. Ali ne mogu. Pod prismotrom me drže prodavci sa svih strana, koji kao da svaku mušteriju tretiraju kao kradljivca dok se ne dokaže suprotno.
 Mnogo volim knjižare. I jednako ne volim one koji u njima rade. Pa u knjižarama je više radnika no artikala (bokte, ko da je školski pribor gomila salama, pa da preduprede krađu)! A svi te, čim odškrineš vrata (jedva da kročiš unutra), salete: izvolite, izvolite?
Aman, kako da vam kažem šta ću kad ni ja još ne znam?
Pa što moram znati šta želim? Hoću da vidim šta se sve nudi (mnogo šta nisam ni sanjala), pa tek onda da poželim. A ne daju mi priliku.
Smem li da pogledam čega sve ima i razmislim, a? A da me pritom ne gledate sve vreme ko potencijalnu lopužu? Ili, ako baš morate, probajte to da činite diskretno i iz prikrajka.
 
Volim knjižare. Ne kvarite mi zadovoljstvo da u njima boravim (i kopkam po rafovima).

 

Нема коментара:

Постави коментар