субота, 10. децембар 2016.

Kad Maša čita

Je li Maša čitala nove knjige (juče stigle brzom poštom), upitah, OTVORILA NIJE, sestra jedva dočeka da mi "otvori oči", nadajući se valjda da ću konačno uvideti i prihvatiti bolnu istinu kako moja sestričina samo hvata krivinu (obe mi, ove starije, kanda malo zaziru od zagrejane stolice, sve ih treba terati; i uopšte, današnja deca prestraše se pred tekstom dužim od jedne stranice).
Mašo, upitah je, razočarana, kako si mogla knjige da i ne pogledaš (a ja jedva čekam da padnu u moje ruke)? Onakvi tekstovi, onakve ilustracije! JESAAM, začudi se ona, čitala sam (ispostavilo se one od pre nekoliko dana). A mama mi rekla: Mašo, šta se glupiraš, sad čitaš! Eto, znala sam, nije da Maša neće; sestra moja staje na put čitalačkog razvoja.
Jeste, kaže sestra (išla sam od jedne do druge, od kuhinje do sobe, pa ispočetka, ko istražitelj), uzela da čita kad treba da uči. E pa cilj opravdava sredstvo. A bogami sredstvo je valjano, pa nek je za izvrdavanje (teških školskih obaveza).

Нема коментара:

Постави коментар