Fudbalska utakmica mogla bi se bez problema uporediti s Kosovskim (ili ma kojim epskim) bojem.
Mislim: ako ste posmatrač, na tribinama, a ne drži vas mesto i osmelite se da ustanete, kad
ne treba, može začas da odleti glava.
Deci vazda nešto treba (a i meni, moram priznati, ko da su se pundraći na nezgodno mesto ušunjali). Desi li se da napolje krenete u dramatičnom momentu, neki navijači neće oklevati glavu da vam odrube. I kad mi pođosmo, nije bilo baš najzgodnije. A svaki trenutak je pogrešan jer ona lopta leti ko luda: sad je ovde, sad je na drugom kraju terena (a tako i igrači, samo trupću po onom parketu). Samo u mreži nikako, mislili su posmatrači i nervirali se zbog toga. A lopta kao da je bila naumila da potrefi metu baš onda kad se mi digosmo. Da l' me to zet, kad mu zaklonih vidik, tresnuo po zadnjici ili mi se učinilo (a možda je i slučajno bilo)? Dobro da me nije šiknuo s tribina (valjda se uzdržao zbog deteta koje sam mu u naručju držala). Poskočiše navijači iz gornjih redova, dobaciše, s obe moje strane, nešto fudbalerima. Propeše se da vide preko naših ramena, lopta baš tad prođe udesno, pa i oni glave izviše u istom smeru, lopta se smesta vrati nazad, a oni glave i poglede za njom, pokušavajući da izvrdaju moje bokove (a nije to šaka jada -- pozamašno, teren zaklonilo)...
Izviruju muškarci, skočio i adrenalin i pritisak, verovatno nam u sebi psuju i majke i sestre, komšinice, snajke, i njihove majke... sve po spisku i sve žensko redom, a ako zafali, i na muške pređu (bar ih niko neće moći optužiti za diskriminaciju: kod verbalnog seksa oni nisu izbirljivi).
Uzgred, nikad nisam razumela fudbal (kao što ne poznajem uopšte ni druge sportove). To samo ona lopta ide od jednog do drugog, nešto se koškaju, prevrću, psuju... I nikad me to nije zanimalo (išla sam da gledam nastup sestričine i folklore igre u vreme pauze). Zagledam se tako (i odlutam u mislima), pa nakon nekoliko minuta shvatim da je i lopta ko zna kad i neznano kuda odlutala (a meni pogled na mestu ostao). A i kad je gledam, ko da znam šta se dešava.
Deci vazda nešto treba (a i meni, moram priznati, ko da su se pundraći na nezgodno mesto ušunjali). Desi li se da napolje krenete u dramatičnom momentu, neki navijači neće oklevati glavu da vam odrube. I kad mi pođosmo, nije bilo baš najzgodnije. A svaki trenutak je pogrešan jer ona lopta leti ko luda: sad je ovde, sad je na drugom kraju terena (a tako i igrači, samo trupću po onom parketu). Samo u mreži nikako, mislili su posmatrači i nervirali se zbog toga. A lopta kao da je bila naumila da potrefi metu baš onda kad se mi digosmo. Da l' me to zet, kad mu zaklonih vidik, tresnuo po zadnjici ili mi se učinilo (a možda je i slučajno bilo)? Dobro da me nije šiknuo s tribina (valjda se uzdržao zbog deteta koje sam mu u naručju držala). Poskočiše navijači iz gornjih redova, dobaciše, s obe moje strane, nešto fudbalerima. Propeše se da vide preko naših ramena, lopta baš tad prođe udesno, pa i oni glave izviše u istom smeru, lopta se smesta vrati nazad, a oni glave i poglede za njom, pokušavajući da izvrdaju moje bokove (a nije to šaka jada -- pozamašno, teren zaklonilo)...
Izviruju muškarci, skočio i adrenalin i pritisak, verovatno nam u sebi psuju i majke i sestre, komšinice, snajke, i njihove majke... sve po spisku i sve žensko redom, a ako zafali, i na muške pređu (bar ih niko neće moći optužiti za diskriminaciju: kod verbalnog seksa oni nisu izbirljivi).
Uzgred, nikad nisam razumela fudbal (kao što ne poznajem uopšte ni druge sportove). To samo ona lopta ide od jednog do drugog, nešto se koškaju, prevrću, psuju... I nikad me to nije zanimalo (išla sam da gledam nastup sestričine i folklore igre u vreme pauze). Zagledam se tako (i odlutam u mislima), pa nakon nekoliko minuta shvatim da je i lopta ko zna kad i neznano kuda odlutala (a meni pogled na mestu ostao). A i kad je gledam, ko da znam šta se dešava.
Нема коментара:
Постави коментар