субота, 10. децембар 2016.

Ljubavni trougao i pseća kućica

Matiji se odavno sviđa Anđela. (Da nije, kuku meni, na tetku povukao, pa kad se u jednu zaljubi, za druge da ne zna?)
Anđela je crnoputa, crnokosa i kanda malčice dignutog nosa (uobražena). I kolebljiva je, neodlučna, brate: koleba se između Matije i Stefana, ne zna kojem bi se privolela.
Predlagale su zato mama i sestra Matiji neku drugu devojčicu (pa nije ona jedina na svetu, a ni u vrtiću). Vidi kako je ova lepa, gle kako je ona slatka... Neću, ja ne volim plave, kategorički odbio Matija. (A Miša, njegov vršnjak kaže: kad mene tata pita kakve mi ženske volimo, ja moram da kažem (iako se ne slažem) plave. Biće da su te plavuše za najmlađu generaciju izašle iz mode. Ali neki još poštuju očev autoritet.) Neću, ona ima šiške, a ja ne volim devojčice sa šiškama. (A što mi je probirljiv ovaj sestrić, kanda mu je Milić Barjaktar u rodu).
Uhvatio se te Anđele ko pijan plota. Anđela, pa Anđela; bez nje nema života!
I kad se nedavno igrao s kockicama, sazidao dvorac, pa se u njem, ko bajagi, s Anđelom nastanio. A pred kućom ostao im pas. Ovo je naš pas, rekao Matija, i on se zove Stefan.
Tako se obračunava s konkurencijom: nećeš ti meni oko Anđele da oblećeš; sedi tu, maši repom, trebi buve i arlauči, a možeš i da kevćeš (ako te još ljubav muči; a ljubav može da prođe i dok se koska oglođe). Ljubavni trougao pojava je česta, al' za trećeg u kućici (pasjoj) ima mesta.

Нема коментара:

Постави коментар