Na mom krevetu (onog jutra kad sam iz njega izašla) ostali su jastuci i jorgan (samo da se, kad to naumim, bacim pod njega)... Oko njega (na podu, na stolu, na stolici...) ostale su knjige, skripta i papiri, olovke, laptop, punjač za laptop... Sad od svega toga ničeg nema (sem nekoliko raznobojnih fascikli, uredno složenih).
U redu je što je majka po sobi opajala, počistila i pobrisala prašinu, nek joj je prosto, ali što mi posklanja posteljinu i sve druge značajne predmete, pa sad šest sati treba da tragam za njima (ko da nemam pametnija posla i silne neprospavane sate) -- preko toga ne mogu da pređem (spretno i hitro kao preko svega što na pod stavim ili samo padne).
I žalila sam se sad sestri (kod koje sam minulih dana gostovala): majka mi (zamisli drskosti) sredila sobu! Znači, soba je sad uredna, nasmeja se ona (mojoj muci). Jeste (ljuta me je nevolja zadesila). Kad me Ignjat u sobu večeras uveo, osvrnuvši se (u tom nepoznatom prostoru; kud li je nestao onaj brlog?), dvaput je duboko uzdahnuo (kaneći valjda da mi kaže: ništa nisam mogao da uradim, nikako da sprečim) i zatražio da spustim krevet (u našoj sobi krevet uvek stoji rasklopljen i spreman za spavanje).
Ja ni reč nisam rekla, ni glasa pustila, samo i sad nemoćno gledam odakle da počnem (koji ormar prvo da otvorim, u koji ćošak da zavirim...). Dođe mi da sednem i plačem. U stvari, pola sam već obavila, samo suze da grunu.
U redu je što je majka po sobi opajala, počistila i pobrisala prašinu, nek joj je prosto, ali što mi posklanja posteljinu i sve druge značajne predmete, pa sad šest sati treba da tragam za njima (ko da nemam pametnija posla i silne neprospavane sate) -- preko toga ne mogu da pređem (spretno i hitro kao preko svega što na pod stavim ili samo padne).
I žalila sam se sad sestri (kod koje sam minulih dana gostovala): majka mi (zamisli drskosti) sredila sobu! Znači, soba je sad uredna, nasmeja se ona (mojoj muci). Jeste (ljuta me je nevolja zadesila). Kad me Ignjat u sobu večeras uveo, osvrnuvši se (u tom nepoznatom prostoru; kud li je nestao onaj brlog?), dvaput je duboko uzdahnuo (kaneći valjda da mi kaže: ništa nisam mogao da uradim, nikako da sprečim) i zatražio da spustim krevet (u našoj sobi krevet uvek stoji rasklopljen i spreman za spavanje).
Ja ni reč nisam rekla, ni glasa pustila, samo i sad nemoćno gledam odakle da počnem (koji ormar prvo da otvorim, u koji ćošak da zavirim...). Dođe mi da sednem i plačem. U stvari, pola sam već obavila, samo suze da grunu.
Eh, majko, majko, stvarno nema smisla nit je takav red -- da u mojoj sobi remetiš nered.
Нема коментара:
Постави коментар