уторак, 3. јануар 2017.

Zima je, ne pucajte

Otac ko otac bacao je u novogodišnjoj noći petarde (da doprinese opštenarodnom proslavljanju dolaska nedelje nakon subote). Maša mu je pripomagala, tj. pružala podršku, stojeći kraj njega pod vedrim nebom i izlažući uši pucnjavi ne samo u svom dvorištu već širom sela (jer i drugi su se dobro naoružali).
Ignjat je plašljivo virio kroz prozor dnevne sobe i dovikivao: eej, uđite u kuću, zima je! MIslio bi čovek: kako malo dete, a brine o zdravlju bližnjih. A dete ne sme (i ne treba) da učestvuje u prazničnoj eksplozivnoj euforiji. Kad ne sme on da uživa, lakše mu da se i svi drugi tog užitka odreknu.
Možda bih i ja mogla da primenim taj trik. Kad za Božić nastupi mir božji (i rafalska paljba), da s terase zaurlam (pomamljenim pirotehničarima): eeej, napolju je zima, uđite u kuću (da odlakne i srcu i ušima).


Нема коментара:

Постави коментар