Svake se večeri kući vratim ko s ratišta, vučem se ko prebijena... Onda operem kosu, istuširam se i povratim snagu. Osušim kosu, počešljam se malo, operm zube... i namah novim sjajem sinem.
Sutra ćemo se opet hvatati u koštac život i ja... pa kom obojci, kom opanci. (Mada bi meni, ako mogu da biram, više pasovale jedne čizme, zelene; ionako povremeno nazujem majčine opanke (pa me želja mine), da ne skidam vunene čarape dok trknem nekim poslom do podruma (dobro, po teglu cvekle ili krastavčića).)
Kom obojci, kom opanci... a kom (slabijem i trapavijem) fraktura kakve koščice (led je nezgodan i kad nije tanak) kad se porvemo. ;)
Sutra ćemo se opet hvatati u koštac život i ja... pa kom obojci, kom opanci. (Mada bi meni, ako mogu da biram, više pasovale jedne čizme, zelene; ionako povremeno nazujem majčine opanke (pa me želja mine), da ne skidam vunene čarape dok trknem nekim poslom do podruma (dobro, po teglu cvekle ili krastavčića).)
Kom obojci, kom opanci... a kom (slabijem i trapavijem) fraktura kakve koščice (led je nezgodan i kad nije tanak) kad se porvemo. ;)
Нема коментара:
Постави коментар