петак, 6. јануар 2017.

Devojčica sa pšenicom

Teško je biti (makar i privremeni, jednodnevni) ulični prodavac (oko Božića i na debelom minusu). Moraš dobro da se navučeš (rolka, jedan džemper, drugi džemper, jakna s kapuljačom...) i kapu na glavu da natučeš. Prosto se zamaskiraš. Mada, ima tu i drugih faktora (godine lete, a ja se za njima vučem, sve nogu pred nogu, te dugo tako mlada da ostanem mogu).
Jedna gospođa, kupujući badnjak od mog saradnika, reče (misleći na me): ja sam kupila žito (za Badnji dan) od ove devojčice, zato što je mlada (nisam htela kod onih Cigana, znam da oni preprodaju).
Samo se blago nasmejah ispod one kape, spale mi do samih očiju. Što da se ja bunim i tovarim sebi godine na grbaču.
E, gospođo, šteta što sam svu pšenicu već prodala, zaslužili ste (najmanje jedan) besplatan primerak, a bogami i celu gajbu. 

Нема коментара:

Постави коментар