Maša je poodavno (da ne zakasni) napisala pismo Deda Mrazu i ostavila mu pod moju Leposavu Prcvoljak (palčicu među jelkama; kao da sam ja poštar, pa ću Dedi pismo da prosledim).
Pročitah to pre neki dan Ignjatu i upitah šta bi on napisao i kakav poklon poželeo. Sedeći u mom krilu, Ignjat mi izdiktira, naglašavajući svaku reč: d(r)agi M(r)aze, dođi, daj pok(l)on (ništa konkretno, izgleda da ne pravi pitanje), Deda M(r)aze... Još dodade: ako padne sneg... I više ni reč ne izusti. Džaba sam se trudila da od njega iskamčim nastavak rečenice. Uglavnom: dođi i daj poklon (to se od tebe očekuje). Nema tu uvijanja i okolišanja, nema fraza i kurtoaznih izjava, nema laskanja i obrlaćivanja. Ti si Deda Mraz, nosiš na plećima (već otežalu) punu igračaka vreću i po celom svetu deliš deci sreću. Dođi, Mraze, daj Ignjatu njegovo sledovanje, pa nek ti je srećan put.
Нема коментара:
Постави коментар