Tek što se ratosiljala temperature, pustila jezičinu (bolešću, reklo bi se, nimalo oštećenu).
"Što ne skineš onaj veš sa žice?", upita. "Vetar duva, samo vija, sramota!" Pa nastavi da zvoca: "Ima deset dana kako je opran; već se i drugi isprljao, treba da se pere."
Pa šta? Ja ću skinuti kad ja hoću, zato što ja hoću. Zabole me d...uvo za one koji nemaju pametnija posla no da zevaju u pet pari mojih čarapa i šest pari gaća. Valjda se čudom čude: "Još vise one prugaste natkolenice! Gle, i gaće plave (malo izbledele, verovatno od vetra) još okačene!" Verovatno nema interesantnijih tema da začine zajedničko ispijanje kafe.
Majka nikako da shvati da za mene "svet" nije nikakav argument i motiv: ja ništa ne radim da ne priča svet ili zbog nekog. Radim ono što ja želim i kad to želim, a ne kad drugi smatraju da treba. Mrzelo me da skinem gaće (sa žice, sa žice!).
Pa šta? Ja ću skinuti kad ja hoću, zato što ja hoću. Zabole me d...uvo za one koji nemaju pametnija posla no da zevaju u pet pari mojih čarapa i šest pari gaća. Valjda se čudom čude: "Još vise one prugaste natkolenice! Gle, i gaće plave (malo izbledele, verovatno od vetra) još okačene!" Verovatno nema interesantnijih tema da začine zajedničko ispijanje kafe.
Majka nikako da shvati da za mene "svet" nije nikakav argument i motiv: ja ništa ne radim da ne priča svet ili zbog nekog. Radim ono što ja želim i kad to želim, a ne kad drugi smatraju da treba. Mrzelo me da skinem gaće (sa žice, sa žice!).
Sad je žica na terasi konačno prazna. (I majka i svet mogu da odahnu.) Red je da skinem paučinu po ćoškovima, sramota!
Нема коментара:
Постави коментар