Već drugi put Žućko nas je pratio u šumu. Staša i ja napred, krčimo put, a on za nama, lagano se provlači kroz šiblje. Kad izbismo na utrinu, Staša predloži da ga ponesem(o), računajući da se umorio. A nije on umoran, nasmejah se ne brini.
Ona je onda imala svoje objašnjenje za Žućkovu kondiciju: "Dzato cto on ima ocam noga. A mi camo tri."
Pošto se ismejah, podstakoh je da mu noge mački prebroji, što ona i učini, pipajući svaku ponaosob (da se ne zabroji). Na prebrojavanju naših nogu nisam insistirala (ostaće u zabludi neko vreme). Uostalom, od viška glava ne boli.
Ona je onda imala svoje objašnjenje za Žućkovu kondiciju: "Dzato cto on ima ocam noga. A mi camo tri."
Pošto se ismejah, podstakoh je da mu noge mački prebroji, što ona i učini, pipajući svaku ponaosob (da se ne zabroji). Na prebrojavanju naših nogu nisam insistirala (ostaće u zabludi neko vreme). Uostalom, od viška glava ne boli.
Нема коментара:
Постави коментар