недеља, 28. април 2019.

Matija i ja smo piškili zajedno, rekao Ignjat mami, i gledali smo piše. (Bogami, imaju šta i da vide, obojica.) Stariji brat svakako je ostavio utisak na mlađeg. Što su ti muškarci: još kao dečaci samo o lenjiru misle. Džaba im se vazda priča da nije važna veličina... ili nije presudna.
E, a što tata ima... Ignjat, ne prvi put, iskaza svoje divljenje ocu. Majka se nije izjašnjavala. I da jeste, svako čudo za tri dana (koliko god da je - za deset godina devalvira).
E, kako je decu lako opčiniti: patuljku se i prosečan čovek čini kao džin. Sa ženama tako lako ne ide, ništa im ne promakne: kao kroz lupu vide. Ali daleko bilo i ne dao bog da lupom uzimaju mere ponosa tvog.

Нема коментара:

Постави коментар