Priča mi Mia kako je jednom nastavnica celo odeljenje pretresala, ne bi li pronašla i oduzela sve deminutivno oružje učenicima.
Kad i njoj naredi da zavrne rukav (pod kojim beše papirić, Mia se samo pomolila da s rukavom nagore gurne i puškicu. Sreća joj beše naklonjena.
"Praviš puškice", upitah, bez ikakvog stava.
"Da", kaže ona. "Šta, ti nikad nisi imala puškice?"
"Ne znam", rekoh, "ne sećam se." (Možda sam se "naoružala" jednom-dvaput, pa premirala od straha.)
"Ti samo učiš", prekori me sestričina. "U životu nekad treba i da se snađeš!"
E da mi je njena pamet, a ove godine (ili koja manje, valjalo bi).
Нема коментара:
Постави коментар