Sova i dalje uporno džedži na onom istom drvetu, na onoj istoj grani. Otac misli da se ona i ne pomera. Čoveče, zar ne misliš da nešto mora i da jede? A ona to radi noću, tad ide u lov. Ali kako baš na istoj grani da bude, na istom mestu, čudi se on. To već ne znam. Ali ni ti se nikad nisi vratio tuđoj kući ni legao u tuđ krevet ili ispod stola: tačno znaš gde sediš ili spavaš.
Svakog jutra majka se malo posagne s terase, pogleda ka jelovini i pita oca: Je li otišla? (Nikad je nije videla: sovino perje isto kao boja kore drveta, a majci i katarakta na jednom oku.) Svakog jutra otac digne glavu, malo se mrdne udesno i kaže majci: Nije. Ona se grdno razočara. On je nudio da je nekom motkom otera. Ja sam se smejala: Ako misle da je sova vesnik smrti, zar misle da se smrt da motkom oterati?!
Ne znam kako se pre nisam setila. Znaš šta, rekoh ocu jutros, da ti se žena više ne sekira (što misli da sova putnike u Had bira), reći ćemo joj da je otišla. Kad ne vidi, kako će znati da lažemo? A pašće joj kamen sa srca.
Svakog jutra majka se malo posagne s terase, pogleda ka jelovini i pita oca: Je li otišla? (Nikad je nije videla: sovino perje isto kao boja kore drveta, a majci i katarakta na jednom oku.) Svakog jutra otac digne glavu, malo se mrdne udesno i kaže majci: Nije. Ona se grdno razočara. On je nudio da je nekom motkom otera. Ja sam se smejala: Ako misle da je sova vesnik smrti, zar misle da se smrt da motkom oterati?!
Ne znam kako se pre nisam setila. Znaš šta, rekoh ocu jutros, da ti se žena više ne sekira (što misli da sova putnike u Had bira), reći ćemo joj da je otišla. Kad ne vidi, kako će znati da lažemo? A pašće joj kamen sa srca.
Нема коментара:
Постави коментар