Već nekoliko dana na jednoj od najvših grana naše jelovine prebiva sova. Svakoga jutra majka izađe na terasu i malo se posagne da vidi je li još tu. I taman što se (s onom kataraktom) obraduje da nas je napustila, otac izađe da proveri... i samozadovoljno je razuveri.
Majci smesta pritisak skoči na dvesta. Uverena je da ta ptičurina ima funkciju izaslanika donjeg sveta i verovatno strahuje da najednom ispod krila izvadi spisak kandidata za put na onaj svet, te prozove nekog od ukućana.
Pre neko jutro i ja izađoh da se upoznam. Šta radiš tu, mala (od milošte; pozamašna je, bogme), doviknuh joj. A ona mi ni dobro jutro ne nazva. Ozbiljna, namrgođena, merka nas redom sve i možda u sebi šapće razbrajalicu: Eci-peci-pec...
Majci smesta pritisak skoči na dvesta. Uverena je da ta ptičurina ima funkciju izaslanika donjeg sveta i verovatno strahuje da najednom ispod krila izvadi spisak kandidata za put na onaj svet, te prozove nekog od ukućana.
Pre neko jutro i ja izađoh da se upoznam. Šta radiš tu, mala (od milošte; pozamašna je, bogme), doviknuh joj. A ona mi ni dobro jutro ne nazva. Ozbiljna, namrgođena, merka nas redom sve i možda u sebi šapće razbrajalicu: Eci-peci-pec...
Нема коментара:
Постави коментар