Dok smo se igrali u dvorištu, Ignjat me, potpuno nenadano, stidljivo se smeškajući, trgnu ozbiljnim pitanjem: "Jesi ti našla muškarca?"
Molim? (Umalo se ne zagrcnuh. S rebra pa u rebra. Ko da se to nalazi na putu ili bere s drveća.) "Muškarca, kakvog muškarca", jedva se povratih od šoka, "šta će mi muškarac?" "Pa da imaš bebu", pokuša on da mi objasni i umiri me. (Kad se najmanje nadam neko me podseti na moju reproduktivnu funkciju.) "Bebu, kako to?"pravim se naivnija nego što jesam. "Pa tako", kaže on. "Ti imaš debeo stomak?", upita. "Kad imaš debeo stomak, tu ti je beba. Onda ovako poraastee. Posle ti doktor raseče stomak..." Pošto odglumih strah i paniku, on požuri da me umiri: "Ali samo da izvadi bebu, pa ti zašije." (Hoće reći: nema razloga da se plašiš i paničiš, aman, nije to ništa strašno.)
"A gde da nađem tog muškarca", upitah. "Uuu... kafani", bubnu Ignjat verovatno prvo što mu pade na pamet. Tamo znači? (Zar ne rizikujem da naletim na nekog alkosa, koji bi, pre no što me odvede pred oltar, završio na lečenju u Kovinu?) "Ali ja ne idem u kafanu."
Dok se ne doseti drugog rasadnika muškaraca, požurih da mu predočim neželjene posledice (mog posvećivanja svemu što mi natura): "Siguran si da želiš da ja rodim bebu? Kad bih ja rodila bebu, ko bi tebe vodio na livadu, s kim bi šetao?" Nije odustajao (uglavnom postoji kompromisno rešenje): "Pa vi napravite kuću na livadi, pa da trče vaša deca, igraju fudbal... " "A ti?", pitam. "I ja." (Kanda je naumio da mu rodim saigrače.)
Sad motam po glavi nasleđene livade i mislim se: samo da sredim ovaj brlog od sobe, pa da krenem od kafane do kafane, po belome svetu, da pronađem pravog oca svojemu detetu. Il', možda je lakše, da idem do teretane, da mi stomak debeli nestane, pa će Ignjat toga da se mane.
"A gde da nađem tog muškarca", upitah. "Uuu... kafani", bubnu Ignjat verovatno prvo što mu pade na pamet. Tamo znači? (Zar ne rizikujem da naletim na nekog alkosa, koji bi, pre no što me odvede pred oltar, završio na lečenju u Kovinu?) "Ali ja ne idem u kafanu."
Dok se ne doseti drugog rasadnika muškaraca, požurih da mu predočim neželjene posledice (mog posvećivanja svemu što mi natura): "Siguran si da želiš da ja rodim bebu? Kad bih ja rodila bebu, ko bi tebe vodio na livadu, s kim bi šetao?" Nije odustajao (uglavnom postoji kompromisno rešenje): "Pa vi napravite kuću na livadi, pa da trče vaša deca, igraju fudbal... " "A ti?", pitam. "I ja." (Kanda je naumio da mu rodim saigrače.)
Sad motam po glavi nasleđene livade i mislim se: samo da sredim ovaj brlog od sobe, pa da krenem od kafane do kafane, po belome svetu, da pronađem pravog oca svojemu detetu. Il', možda je lakše, da idem do teretane, da mi stomak debeli nestane, pa će Ignjat toga da se mane.
Нема коментара:
Постави коментар