Ne razumem ove žene što po društvenim mrežama svaki čas isturaju trudničke stomake, pa se ponosno i blaženo smeškaju ko da su Deva Marija.
Imaš u trbuhu dete, pa šta? Nisi jedina. Nisi ga stekla naročitom sposobnošću, specijalnim zaslugama, vanrednim veštinama, nadljudskim naporom... Spermatozoid ti zviznuo jajnu ćeliju i izvrnuo ti život naglavce. To što ti možeš, može i većina žena. Ja nisam probala, ali rađale su mi i babe, i prababe, i čukunbabe... Tvoja trudnoća ima ogroman značaj samo na ličnom planu; na opštem -- koga zabole?!
Imaš u trbuhu dete, pa šta? Nisi jedina. Nisi ga stekla naročitom sposobnošću, specijalnim zaslugama, vanrednim veštinama, nadljudskim naporom... Spermatozoid ti zviznuo jajnu ćeliju i izvrnuo ti život naglavce. To što ti možeš, može i većina žena. Ja nisam probala, ali rađale su mi i babe, i prababe, i čukunbabe... Tvoja trudnoća ima ogroman značaj samo na ličnom planu; na opštem -- koga zabole?!
Jednako mi idu na nerve oni koje te slike lajkuju, meću pod njih srca, listove deteline, cvetiće, leptiriće, cucle, špilhoznice, palčiće... da ne kažem nešto drugo i kolektivno padaju u zanos. Žena je trudna, pa šta? Rodiće, pa šta? Ni prva ni poslednja.
Razumem radost blagoslovenih žena, i sve im najbolje želim, ali me ič ne ushićuju njihovi stomaci nabubreli.
Нема коментара:
Постави коментар