Predveče smo drugarica i ja krenule u šetnju, a Maša da vozi rolere. Ubrzo iza sebe primetismo priliku u kojoj prepoznah vremešnu komšinicu. I, bogami, ona nas brzo stiže.
Osamdeset je, rekla bih poprilično (ne ide da je pitam, možda bi se i uvredila), prevalila, a doterana i našminkana. Elegantna i otmena, s rukama u crnim rukavicama (bez kojih iz kuće ne izlazi), samo je štikle zamenila klompama. Međutim, pre neki dan videh je kako u cipelama s potpeticom nosi đubre do kontejnera. Kakva volja za životom! Kakva žena! Uzgred, da primetim, od mene nikad žena neće biti. (Zvuči kao da jadikujem, a može biti da se malo hvalim, ko će znati.) Ali takva baba, vitalna, želim da budem. Mislim, ako moram ikakva. Takva ili da ne budem (sebi muke da prekratim dok sam još mlada i lepa, zdrava, hitra i okretna).
Pre možda i desetak godina ostala je bez bračnog druga. Sin joj decenijama s porodicom živi u belom svetu. Otuda se samo u prvi mah začudih kad pomenu vesti s interneta. Sigurno Skajp koristi ko i bilo ko od nas. Nužda te natera da ideš u korak s vremenom, čak i kad ti noge već pomalo klecaju. (Dok bejaše snažnija, često se s porodicom po svetu sretala. Ova zima ju je, kaže, mnogo oslabila. Nije joj se činilo previše napornim da počisti sneg oko kapije... na koju niko sem poštara i ne nailazi.)
Osamdeset je, rekla bih poprilično (ne ide da je pitam, možda bi se i uvredila), prevalila, a doterana i našminkana. Elegantna i otmena, s rukama u crnim rukavicama (bez kojih iz kuće ne izlazi), samo je štikle zamenila klompama. Međutim, pre neki dan videh je kako u cipelama s potpeticom nosi đubre do kontejnera. Kakva volja za životom! Kakva žena! Uzgred, da primetim, od mene nikad žena neće biti. (Zvuči kao da jadikujem, a može biti da se malo hvalim, ko će znati.) Ali takva baba, vitalna, želim da budem. Mislim, ako moram ikakva. Takva ili da ne budem (sebi muke da prekratim dok sam još mlada i lepa, zdrava, hitra i okretna).
Pre možda i desetak godina ostala je bez bračnog druga. Sin joj decenijama s porodicom živi u belom svetu. Otuda se samo u prvi mah začudih kad pomenu vesti s interneta. Sigurno Skajp koristi ko i bilo ko od nas. Nužda te natera da ideš u korak s vremenom, čak i kad ti noge već pomalo klecaju. (Dok bejaše snažnija, često se s porodicom po svetu sretala. Ova zima ju je, kaže, mnogo oslabila. Nije joj se činilo previše napornim da počisti sneg oko kapije... na koju niko sem poštara i ne nailazi.)
Pre neki dan mi se činilo da jedva hoda. Možda su me oči prevarile ili joj naišao loš dan. Kaže da je neko pitao zašto šeta kad je mršava. Ne šetam, kaže, da budem mršava nego zbog mišića. I to je pozamašan deo puta prešla, vredno divljenja.
Kad se rastadosmo, ona se vrati nazad (da pretekne veče), a mi još malo krenusmo napred, pa u mestu postojasmo. Bili smo uvereni da ćemo je stići. Ali bejasmo prinuđeni da se prepoznamo u basni o kornjači i zecu. Mi, duplo ili višestruko (kakve je ko sreće) mlađi od nje stigosmo samo da je u jednom trenutku ugledamo kako u daljini zamiče za krivinu i stapa se s prvom večernjom tamom.
Potom je brzo nestala u velikoj praznoj kući koja je (spolja sudim) iznutra verovatno kao apoteka. U dvorištu trava i drveće uređeni ko pod konac. Kakva pedantnost, kakva disciplina, kakva volja i kakav elan u toj ženi! A nikog nema da u letnjikovac sedne, ni sa kim da progovori, da se nasmeje. Pred kućom u kojoj samoća i tišina vlada samo dva bela gipsana labuda, čudan nesklad sa svetskim iskustvom i manirima, možda večni simbol neke jednako trajne ljubavi, emocije koja tela nadživi.
A svud uokolo četinari, kao okvir za tužnu priču: jedna žena je sama i stari.
Kad se rastadosmo, ona se vrati nazad (da pretekne veče), a mi još malo krenusmo napred, pa u mestu postojasmo. Bili smo uvereni da ćemo je stići. Ali bejasmo prinuđeni da se prepoznamo u basni o kornjači i zecu. Mi, duplo ili višestruko (kakve je ko sreće) mlađi od nje stigosmo samo da je u jednom trenutku ugledamo kako u daljini zamiče za krivinu i stapa se s prvom večernjom tamom.
Potom je brzo nestala u velikoj praznoj kući koja je (spolja sudim) iznutra verovatno kao apoteka. U dvorištu trava i drveće uređeni ko pod konac. Kakva pedantnost, kakva disciplina, kakva volja i kakav elan u toj ženi! A nikog nema da u letnjikovac sedne, ni sa kim da progovori, da se nasmeje. Pred kućom u kojoj samoća i tišina vlada samo dva bela gipsana labuda, čudan nesklad sa svetskim iskustvom i manirima, možda večni simbol neke jednako trajne ljubavi, emocije koja tela nadživi.
A svud uokolo četinari, kao okvir za tužnu priču: jedna žena je sama i stari.
Нема коментара:
Постави коментар