недеља, 10. март 2019.

Da imam psa


Volela bih da imam psa.
Malo, čupavo štene.
Da mi po dvorištu trčka
i da mu mnogo nedostajem
kod kuće kad nema mene.

Posle bi ono poraslo,
pa bismo šetali dugo.
Ono bi, srećno, lajalo,
A ja zurila u livade,
ništa drugo.

Da imam psa,
on bi me posvuda pratio.
Malopre bi sa mnom
i u podrum sišao
pa ne bih morala onako detaljno
da osvetljavam sve uglove
za slučaj da se neki manijak tu skrio
ko na filmu
i vreba me
jer zna da nemam psa
da me brani.

Ali psi ostare
pa me samu ostave.
Poslednji, eno, leži
pod travom pokraj plota.

Volela bih da imam psa,
ali da je mlad i čio
bar do kraja mog života.

Нема коментара:

Постави коментар