Četiri dana bila sam kod drugarice u glavnome gradu. I kanda su to članovi moje brojne familije teško podneli.
Tako je to kad ne ideš gotovo nikad nigde. A ako i odeš - vratiš se zadana. Ali mene sad ne beše noćima. Tri noći. Što je mnogo - mnogo je.
Tražio me Ignjat. Tražila me Staša, pa sinoć, kad poslednji autobus prođe kraj kapije, i zaplakala (štoo meee neeeeemaa, što me neeemaaa).
Sestrić odrastao me pita: gde si ti? Njegov tata, a moj zet, budući poslužen tortom s breskvama, upita je li to s nekim povodom. Kako negirasmo, dodade: zbunila si me; vidim danima te nema (da po dvorištu šećem), pa sam se pitao da l' da idem po pušku, da razglasim selu (udaade se, jagodooo, udade se, draga dušo)...
Zacerekah se. (Jes', bila, pa se pedomislila; dva-tri dana uživala, pa ni luk jela ni luk mirisala... a kamoli udala se pa se razudala.) Takva bi puška glasnica odjeknula ko grom iz vedra neba. Al' neće grom u koprive.
Ne beri brigu, zete, i mirno tortu jedi: to te june neće mune (a novac za svadbeni poklon ti štedi).
Tako je to kad ne ideš gotovo nikad nigde. A ako i odeš - vratiš se zadana. Ali mene sad ne beše noćima. Tri noći. Što je mnogo - mnogo je.
Tražio me Ignjat. Tražila me Staša, pa sinoć, kad poslednji autobus prođe kraj kapije, i zaplakala (štoo meee neeeeemaa, što me neeemaaa).
Sestrić odrastao me pita: gde si ti? Njegov tata, a moj zet, budući poslužen tortom s breskvama, upita je li to s nekim povodom. Kako negirasmo, dodade: zbunila si me; vidim danima te nema (da po dvorištu šećem), pa sam se pitao da l' da idem po pušku, da razglasim selu (udaade se, jagodooo, udade se, draga dušo)...
Zacerekah se. (Jes', bila, pa se pedomislila; dva-tri dana uživala, pa ni luk jela ni luk mirisala... a kamoli udala se pa se razudala.) Takva bi puška glasnica odjeknula ko grom iz vedra neba. Al' neće grom u koprive.
Ne beri brigu, zete, i mirno tortu jedi: to te june neće mune (a novac za svadbeni poklon ti štedi).
Нема коментара:
Постави коментар