четвртак, 20. јул 2017.

Tetka rolerkoster

Volim leto, volim sunce i volim kad je toplo. Ali sad je odviše vruće za moj ukus. Zato smo se moji sestrići i ja zavukli u kuću. (Ignjat je, usred bela dana, nemajući pojma kakve bi nas muke snašle, tražio da šetamo, ali sam ja odbila.) Umemo mi i unutra da se zabavljamo.
Recimo, ovako: tetka legne na leđa, digne noge uvis, a na stopalima dete... jedno, drugo, pa treće (koje je poveće, pa se brzo strovali). Deca lebde, dižu noge, povijaju se tamo i ovamo... Maša je već pravi akrobata, drži se svojim nogama za tetkine (na tetkin stomak pada joj glava), a tetka tako u jednom času na krevet prilegne, u drugom, skupa s "teretom", poskoči i sedne (pa i tetka ima akrobatske sklonosti i sposobnosti). Izrasla nešto u poslednje vreme, pa em podugačka (ne može se spakovati) em poteško breme.
A katkad tetka zna na obe noge po jedno (manje) dete da stavi, pa se da je rolerkoster pravi. Uuu-uuu-uuu, ciče deca dok ih tetka njiše napred-nazad; uuu-uuu-uuu,  tetka viče, dok noge naglo diže, spušta i razmiče (a nikad se ne zna kad će koju u kom smeru da pomakne, zbog toga je uzbuđenje udvostručeno).
Jedino su se ostali ukućani žalili na buku (njima uvek nešto smeta). A srećna su deca i srećna tetka rolerkoster.

Нема коментара:

Постави коментар