Taman sam se uzbrdo uspuzala, a pred brojem osam u Balkanskoj oslovi me, na engleskom, neki Rus. Skontah da traži nekog Djordja (baš tako beše otkucano u mobilnom).
Pokaza mi telefon s porukama, ali meni to beše lelujavo. Pokaza mi pred vratima zvona s imenima, ali sva bejahu prezimena. Djordja ni od korova. Možda je mislio Djordjević, i to sam proverila, ali nema. Da bih bila sigurna šta hoće, izvukoh iz torbe svoju pink futrolu sa sovicama. On se nasmeja glasno i pre no što izvadih naočare.
Smešno, a? Hoćeš ti da uđeš ili da doveka džedžiš pred tim vratima? Samo se smej. NIČIJA nije gorela do zore. Malko duže možda, ako slabije čitaš. Ali kad-tad će da utihne i zgasne. Pozvah mu tog Đorđa da siđe do ulaznih vrata, pa đavo nek ga nosi, odoh svojim putem.
Pokaza mi telefon s porukama, ali meni to beše lelujavo. Pokaza mi pred vratima zvona s imenima, ali sva bejahu prezimena. Djordja ni od korova. Možda je mislio Djordjević, i to sam proverila, ali nema. Da bih bila sigurna šta hoće, izvukoh iz torbe svoju pink futrolu sa sovicama. On se nasmeja glasno i pre no što izvadih naočare.
Smešno, a? Hoćeš ti da uđeš ili da doveka džedžiš pred tim vratima? Samo se smej. NIČIJA nije gorela do zore. Malko duže možda, ako slabije čitaš. Ali kad-tad će da utihne i zgasne. Pozvah mu tog Đorđa da siđe do ulaznih vrata, pa đavo nek ga nosi, odoh svojim putem.
Sat-dva kasnije, dok sam s drugaricama sedela u Meku, dobijem SMS.
Hi, here is the guy from te airport. What about dinner at www.primerestaurant.rs Christoph +4917662787326. Šta je ovo, najpre se zbunih, kakva slučajnost (ne srećem ja strance svakodnevno, a pogotovo ne dvaput dnevno).
Onda mi kliknu: koincidencija baš nezgodna. I baš bi bila zgodan mamac, da se ja uopše ložim na momke, na strance, na strance s aerodroma... Da uopšte idem po aerodromima i večeravam s nepoznatima, možda bih nasela. No hvala ti ko bratu, baš sam obedovala i neću skoro ogladneti.
Virus, pomislih. Onda skontah: kanda je neko dočuo da sam maločas uplatila dvesta dinara, pa rešio da mi i to malo preotme. Trebalo je samo da kliknem na link (i vidim šta mi se za večeru sprema), pada me lepo opelješe (mislim, ne bi se mnogo ovajdili, ali ni to im ne dugujem).
Onda mi kliknu: koincidencija baš nezgodna. I baš bi bila zgodan mamac, da se ja uopše ložim na momke, na strance, na strance s aerodroma... Da uopšte idem po aerodromima i večeravam s nepoznatima, možda bih nasela. No hvala ti ko bratu, baš sam obedovala i neću skoro ogladneti.
Virus, pomislih. Onda skontah: kanda je neko dočuo da sam maločas uplatila dvesta dinara, pa rešio da mi i to malo preotme. Trebalo je samo da kliknem na link (i vidim šta mi se za večeru sprema), pada me lepo opelješe (mislim, ne bi se mnogo ovajdili, ali ni to im ne dugujem).
Нема коментара:
Постави коментар