Gde svi šetaju gotovo goli, ja volim da se odevam. Juče se do plaže spustih u dugoj i prozirnoj (a divnoj, kako drukče) haljini i zelenim papučama, s narandžastim šeširom i zelenim nanogicama. O ramenu mi je, naravno, zelena torba visila. Pa nek sad neko odvrati pogled, ako uzmogne.
Kraj šetališta neki su klinci s tatom igrali fudbal. I dok jedan otrča za odbeglom loptom, drugi, onaj manji (otprilike trogodišnjak) zatrča se ka meni, kao u transu, izvikujući: tetoo, tetoo, tetoo... (Tata se stidljivo smeškao i nije micao s gola, a ni sprečavao svog mladunca da uskoči u naručje najmanje deset puta starije žene. Što ti je tolerancija!) Srećom, uzdrža se od prisnog kontakta.
Treba ga razumeti: teta zelena ko livada (koju nema ko da kosi; sve bi to samo travu pogazilo)!
Kraj šetališta neki su klinci s tatom igrali fudbal. I dok jedan otrča za odbeglom loptom, drugi, onaj manji (otprilike trogodišnjak) zatrča se ka meni, kao u transu, izvikujući: tetoo, tetoo, tetoo... (Tata se stidljivo smeškao i nije micao s gola, a ni sprečavao svog mladunca da uskoči u naručje najmanje deset puta starije žene. Što ti je tolerancija!) Srećom, uzdrža se od prisnog kontakta.
Treba ga razumeti: teta zelena ko livada (koju nema ko da kosi; sve bi to samo travu pogazilo)!
Нема коментара:
Постави коментар