Uđem u sobu da uzmem nešto iz frižidera. I spazim da mi neko za leđima mrdnu. Nisam ništa pila (još od Mitrovdana i tri gutljaja crnog vina) da bi mi se pričinilo. Okrenem se naglo i na tren me prođe jeza: u kući je, sem mene, samo majka, a ona spava (i ne gazi tako nečujno). Pa ni ovo čudo ne gazi. Leti, lebdi...
Kad god kupe te balone s helijumom, ostave ih kod nas u kući. I oni onda danima lelujaju, lagano ispuštaju dušu pred našim očima. Pomalo jeziv, sablasan, beše Ignjatov sunđer Bob, s dušom u nosu, iskeženih zuba. Upleten sa Stašinim jednorogom, kojeg po kući vuče. Skupa me prate i presreću. Uveče se situacija ponovila. Nadžedžili se kraj vrata, pa kad prođem, dobiju neki polet i dahću mi za vratom u onom sumraku.
Sunđeru Bobe, izlazi smesta iz ove sobe!
Kad god kupe te balone s helijumom, ostave ih kod nas u kući. I oni onda danima lelujaju, lagano ispuštaju dušu pred našim očima. Pomalo jeziv, sablasan, beše Ignjatov sunđer Bob, s dušom u nosu, iskeženih zuba. Upleten sa Stašinim jednorogom, kojeg po kući vuče. Skupa me prate i presreću. Uveče se situacija ponovila. Nadžedžili se kraj vrata, pa kad prođem, dobiju neki polet i dahću mi za vratom u onom sumraku.
Sunđeru Bobe, izlazi smesta iz ove sobe!
Нема коментара:
Постави коментар