Prekjuče kod Ušća bejah svedok diskretnog staračkog nasilja. Malo ko je to primetio i malo koga bi to zanimalo.
Preda mnom hodahu starac i starica. Izgleda da je ona načinila neku, po njegovom mišljenju nedopustivu, grešku. I zato je morala da bude kažnjena. A ko bi se drugi za to pobrinuo nego on. Muž te tuži, muž ti sudi, ko će drugi. Zato što je muž, zato što je muško. A ti si žensko i tvoje je da pokorno ćutiš i trpiš. Mnogi će ti to reći. I rođena majka čak.
Elem, čiči koji se poteško kretao nije falilo petlje da babu snažno čupne za kratku kosu na vratu. Baka, koja je u kudikamo većoj snazi, samo se po bolnom mestu počešala. Čiča je, namršten, i jezikom morao da zapalaca: marš (ko da se obraća keru, mada se i psima mnogi ljudi obraćaju s nežnošću)!
Pogledah i više nego što je pristojno (zar je matori bio pristojan, da me na isto obaveže?), u neverici (zašto žene, čak i jače, čak i stare, svakako nezaljubljene, to trpe?) za njima dok su se spuštali u prolaz, ona idući korak-dva iza njega, on zastajući, osvrćući se i "bogonjišući".
Da ne zvučim kao neka feministkinja, dužna sam da pomenem i drukču epizodu. Pre dva-tri meseca u Knezu sam s nevericom gledala kako jedna žena i verbalno i fizički zlostavlja muškarca. Ali kad bolje razmislim, možda je to i zaslužio. Kad ne zna da digne ruku, kad ne zna da se usprotivi, uzvrati, okrene leđa, otera u tri lepe... Ona psuje, vređa (majmunčinu jednu), gura ga (iz sve snage, da posrne na ulici)... a on ćutke pati. Ona grmi da se sve trese, on tiho i tolerantno pokušava da je smiri, da se izbori s njenim gnevom. Tužno mi beše da gledam. On kao kikirezan (oniži, a ne kočoperan), ona za glavu viša od njega, doterana... Verovatno u toj vezi svako dobija svoj deo kolača: on višu i lepšu od sebe, ona niskog partnera dubokog džepa, ali kanda nespretnog -- stao joj je na žulj.
Nasilje je svuda oko nas. Čovek još ne zna kako bi tad trebalo da reaguje (je li OK umešati se, uzeti slabijeg u zaštitu?) i uglavnom gleda svoja posla.
Preda mnom hodahu starac i starica. Izgleda da je ona načinila neku, po njegovom mišljenju nedopustivu, grešku. I zato je morala da bude kažnjena. A ko bi se drugi za to pobrinuo nego on. Muž te tuži, muž ti sudi, ko će drugi. Zato što je muž, zato što je muško. A ti si žensko i tvoje je da pokorno ćutiš i trpiš. Mnogi će ti to reći. I rođena majka čak.
Elem, čiči koji se poteško kretao nije falilo petlje da babu snažno čupne za kratku kosu na vratu. Baka, koja je u kudikamo većoj snazi, samo se po bolnom mestu počešala. Čiča je, namršten, i jezikom morao da zapalaca: marš (ko da se obraća keru, mada se i psima mnogi ljudi obraćaju s nežnošću)!
Pogledah i više nego što je pristojno (zar je matori bio pristojan, da me na isto obaveže?), u neverici (zašto žene, čak i jače, čak i stare, svakako nezaljubljene, to trpe?) za njima dok su se spuštali u prolaz, ona idući korak-dva iza njega, on zastajući, osvrćući se i "bogonjišući".
Da ne zvučim kao neka feministkinja, dužna sam da pomenem i drukču epizodu. Pre dva-tri meseca u Knezu sam s nevericom gledala kako jedna žena i verbalno i fizički zlostavlja muškarca. Ali kad bolje razmislim, možda je to i zaslužio. Kad ne zna da digne ruku, kad ne zna da se usprotivi, uzvrati, okrene leđa, otera u tri lepe... Ona psuje, vređa (majmunčinu jednu), gura ga (iz sve snage, da posrne na ulici)... a on ćutke pati. Ona grmi da se sve trese, on tiho i tolerantno pokušava da je smiri, da se izbori s njenim gnevom. Tužno mi beše da gledam. On kao kikirezan (oniži, a ne kočoperan), ona za glavu viša od njega, doterana... Verovatno u toj vezi svako dobija svoj deo kolača: on višu i lepšu od sebe, ona niskog partnera dubokog džepa, ali kanda nespretnog -- stao joj je na žulj.
Nasilje je svuda oko nas. Čovek još ne zna kako bi tad trebalo da reaguje (je li OK umešati se, uzeti slabijeg u zaštitu?) i uglavnom gleda svoja posla.
Нема коментара:
Постави коментар