Gledam danas malu stoličicu moje Mie. Na njoj već odavno (otkako ju je ona prerasla) sedi Matija. Stoličica lepa, s nekom žirafom i još ponekom životinjom, ali pocepana ko sedište u prigradskom autobusu (pokidan skaj i deo suđera nedostaje). Ko je pocepao ovu stolicu, upitah. Matija, reče moja sestra.
A Matija, čuvši to, sede i (da pokaže kako je to činio) produbi na stolici ranu. Ti si mi, kaže, vikala: Matija nemoj da cepaš, ali ja te nisam cuo. Eto kako "slab" sluh utiče na trajnost nameštaja.
A Matija, čuvši to, sede i (da pokaže kako je to činio) produbi na stolici ranu. Ti si mi, kaže, vikala: Matija nemoj da cepaš, ali ja te nisam cuo. Eto kako "slab" sluh utiče na trajnost nameštaja.
Нема коментара:
Постави коментар