петак, 11. новембар 2016.

Kriza srednjih godina

Malo-malo, pa odnekud pred mene bane kriza srednjih godina (te ovaj se žali, te onaj se žali... a meni i dalje ništa ne fali... sem onog što je falilo vazda). Kako to izgleda, da li nekog obiđe, je li sklona diskriminaciji (možda me se kloni ko komarci)? Mene je i pubertet jedva okrznuo, ako ne računamo telesne promene.
Pa to je, reče mi jedan sagovornik, kad podvlačiš crtu (valjda ne onu belu, u prahu), gledaš šta si postigao, stekao... (Pa kad vidiš da nema pas za šta da te ujede -- merkaš o koje drvo da se obesiš!)
/E, pa ja sam onda u krizi celog života (mada bi se, moram priznati, onaj pas dobro omrsio), iskliberih se (uvek se smejem svojoj muci). Vazda podvlačim, računam, sabiram (a nikako da se saberem) i oduzimam... I merim, s jedne strane sve što nemam, a s druge ono malo što imam... pa kako je prvo uvek teže, tu (dobro) preteže... Al' šta ćeš, gaziš kroz život nakrivljena kantara./

A ja mislila to kad se muškarci i žene švalerišu (naročito s mlađim partnerima; dosadi im stalni, takođe u godine zašao, pa da u ljubavni život unesu, kakvo-takvo uzbuđenje, i povrate samopouzdanje), nasmejah se samoj sebi.
Doduše (mnogo sam glupa), kako se to onda manifestuje kod samaca? Ili je možda baš u tome (i moja) tajna: samci ne prolaze kroz krizu srednjih godina (koje su to uopšte godine i zar su za sve iste)?


Нема коментара:

Постави коментар