Didi ima tri i po godine. Ali i kad su ti godine jednocifrene, zna da te savlada umor, a neretko saleti i mrzovolja.
U poslednje vreme Didi s večeri prilegne na ugaonu i neće da obuče pidžamu (iako mu se spava ili baš zato). Ne vredi da ga mole, kume i ubeđuju. Ali pre neko veče se desilo da i ja budem prisutna (došla u goste, pa i na konaku ostala). I setih se da je Didi maločas na mobilnom gledao neki spotić s Deda Mrazom (baš rano počnu da vrte te novogodišnje motive i likove, ko da mi bičem šibaju vreme i teraju ga u galop). I odlučih da pomenutog starca pozovem u pomoć (on će znati pospano dete da obrlati).
Ako ne obučeš pidžamu, rekoh, Deda Mraz ti neće doneti poklon. Didi već drugačije pogleda, pokušavajući da utvrdi koliko je to što govorim istinito, pa da postupi u skladu s tim. Jedna ptičica (kojoj Deda plaća zdravstveno i penziono osiguranje), nastavih da priču činim uverljivijom, sad je na terasi (ako je i bila iole krupnija, mora da se načisto skvrdžila), viri i prisluškuje. Evo sad prolete (Didi i sam pogleda ka vratima što vode na terasu). Priljubi uvo uz prozor, malo počučne u saksiji s cvećem (da je ne uočimo) i vidi ko je obukao pidžamu, a ko ne. Ko pidžamu ne obuče, za njega nema poklona. Ptičica ima spisak (na kojem beleži neposlušnu decu), dodade Didijev otac. /Da, i onda sve prosledi Dedi: Laza nije hteo da obuče pidžamu (i onda za Lazu nema poklona, Deda ga precrta na spisku i uštedi koji dinar), Viktor je odbio da obuče pidžamu, Jakov je obukao samo jednu nogavicu (daćemo mu šansu da se popravi i drugu nogu u nogavicu stavi) i Luka, Didijev drug iz vrtića.../ Cinkara, rekoh, i Didijev se tata nasmeja.
Ne želeći da se nađe na crnoj listi ptice u crvenom odelcu (da se zna u kojoj firmi leba zarađuje), Didi leže na rudu, tj. ugaonu, a tata mu navuče pidžamu. Opirao se tek malčice i nećkao (kanda već prerasta prvobitnu naivnost i koleba se, ali ne sme da rizikuje s novogodišnjim poklonom). Šta bi želeo da dobiješ za Novu godinu, upitah, da ga motivišem dok i druga nogavica ne bude na mestu. Kamion, zeleni (čuvaj ga dobro, mogao bi da dobije noge, ako se zateknem u blizini), veliki, do sijalice (u dnevnoj sobi, tu valjda planira i da ga parkira).
I ja jednom, nastavih da ga odobrovoljavam, nisam obukla pidžamu i više mi ne donosi poklon. /Didi sad svako veče oblači pidžamu, jer iako sam ja otišla, pernata drukara još po terasi krilima mlatara./
U poslednje vreme Didi s večeri prilegne na ugaonu i neće da obuče pidžamu (iako mu se spava ili baš zato). Ne vredi da ga mole, kume i ubeđuju. Ali pre neko veče se desilo da i ja budem prisutna (došla u goste, pa i na konaku ostala). I setih se da je Didi maločas na mobilnom gledao neki spotić s Deda Mrazom (baš rano počnu da vrte te novogodišnje motive i likove, ko da mi bičem šibaju vreme i teraju ga u galop). I odlučih da pomenutog starca pozovem u pomoć (on će znati pospano dete da obrlati).
Ako ne obučeš pidžamu, rekoh, Deda Mraz ti neće doneti poklon. Didi već drugačije pogleda, pokušavajući da utvrdi koliko je to što govorim istinito, pa da postupi u skladu s tim. Jedna ptičica (kojoj Deda plaća zdravstveno i penziono osiguranje), nastavih da priču činim uverljivijom, sad je na terasi (ako je i bila iole krupnija, mora da se načisto skvrdžila), viri i prisluškuje. Evo sad prolete (Didi i sam pogleda ka vratima što vode na terasu). Priljubi uvo uz prozor, malo počučne u saksiji s cvećem (da je ne uočimo) i vidi ko je obukao pidžamu, a ko ne. Ko pidžamu ne obuče, za njega nema poklona. Ptičica ima spisak (na kojem beleži neposlušnu decu), dodade Didijev otac. /Da, i onda sve prosledi Dedi: Laza nije hteo da obuče pidžamu (i onda za Lazu nema poklona, Deda ga precrta na spisku i uštedi koji dinar), Viktor je odbio da obuče pidžamu, Jakov je obukao samo jednu nogavicu (daćemo mu šansu da se popravi i drugu nogu u nogavicu stavi) i Luka, Didijev drug iz vrtića.../ Cinkara, rekoh, i Didijev se tata nasmeja.
Ne želeći da se nađe na crnoj listi ptice u crvenom odelcu (da se zna u kojoj firmi leba zarađuje), Didi leže na rudu, tj. ugaonu, a tata mu navuče pidžamu. Opirao se tek malčice i nećkao (kanda već prerasta prvobitnu naivnost i koleba se, ali ne sme da rizikuje s novogodišnjim poklonom). Šta bi želeo da dobiješ za Novu godinu, upitah, da ga motivišem dok i druga nogavica ne bude na mestu. Kamion, zeleni (čuvaj ga dobro, mogao bi da dobije noge, ako se zateknem u blizini), veliki, do sijalice (u dnevnoj sobi, tu valjda planira i da ga parkira).
I ja jednom, nastavih da ga odobrovoljavam, nisam obukla pidžamu i više mi ne donosi poklon. /Didi sad svako veče oblači pidžamu, jer iako sam ja otišla, pernata drukara još po terasi krilima mlatara./
Ali kad bi Deda Mraz znao, to vama kažem, kakvu imam spavaćicu (kratku, ljubičastu), progledao bi mi kroz prste (i gde god bi mu se posrećilo).
Нема коментара:
Постави коментар