Nedavno u jednom švajcarskom seocetu jedna Milica slušala je na terasi muziku, a krave s pašnjaka namah prestale da pasu i pohrlile pred terasu. Uprle pogled u nju, da podele uživanje. Načuljile uši, oborile setno trepavice, pa se smeše i noge im klecaju od slasti (da potraja, sve su mogle u nirvanu pasti).
Krave vole da slušaju muziku, čula sam (proverila nisam jer decenijama već, otkako baba prodade i Šarulju, i Divnu, i Julku... ne posedujem nijednu; a šteta, kako bismo mi sad puštale Malu noćnu muziku do daske i igrale, nespretno, po livadi, dok ja pomno pazim da mi koja papkom na nogu ne stane). Malopre odgledah snimak na kojem čovek na livadi svira trombon, a iza brda krave niču, pa trče i od miline riču dok se muzičaru primiču.
Krave vole da slušaju muziku, čula sam (proverila nisam jer decenijama već, otkako baba prodade i Šarulju, i Divnu, i Julku... ne posedujem nijednu; a šteta, kako bismo mi sad puštale Malu noćnu muziku do daske i igrale, nespretno, po livadi, dok ja pomno pazim da mi koja papkom na nogu ne stane). Malopre odgledah snimak na kojem čovek na livadi svira trombon, a iza brda krave niču, pa trče i od miline riču dok se muzičaru primiču.
Muzika ih opušta i onda daju čak tri posto više mleka no one kojima se koncerti ne priređuju. A tri posto, ma koliko to sitno zvučalo, za proizvođače mleka, kaže članak, nije zanemarljivo. Od muzike koja im prija, mleko kanda biva gušće, masnije i ukusnije, pa još teče ko reka.
Razumem ako slušaju Mocarta, Betovena, Vivaldija... Klasika je blagotvorna. Ali u mom selu se priča (a imala sam prilike u prolazu i da načujem) kako jedan stočar svojim kravama pušta lokalnu radio stanicu s vrrlo iritirajućom muzikom. Ajd' što ponekad odjekne kolce, ne fali im ništa (i dobro je za kondiciju) da opletu koji moravac. Ali štala uglavnom odzvanja od turbo folka. Meni se digla kosa na glavi, a mogu misliti kako je tim stvorenjima što im tranzistor brunda na uvce. Mučne nedužne životinje, upirući se da uteknu strašnim mukama, sigurno se pribijaju uza zidovei trpaju seno u uši. Možda riču kao besne, ne bi li se gazda dosetio, te smilovao i prestao da ih zlostavlja. Istraumirane, konačno možda i pouskaču u jasla. Od takve muzike više štete nego koristi (krave, polulude, mogu da završe na nekoj životinjskoj psihijatriji). Turbo folk im, sigurna sam, ne paše, od njega mleko može samo da im presahne (i vime brontira).
Seljaci, pažljivo birajte repertoar. Pa jesu to krave, ali nisu baš tolika goveda (muzički neobrazovane, ali osetljive umetničke duše).
Razumem ako slušaju Mocarta, Betovena, Vivaldija... Klasika je blagotvorna. Ali u mom selu se priča (a imala sam prilike u prolazu i da načujem) kako jedan stočar svojim kravama pušta lokalnu radio stanicu s vrrlo iritirajućom muzikom. Ajd' što ponekad odjekne kolce, ne fali im ništa (i dobro je za kondiciju) da opletu koji moravac. Ali štala uglavnom odzvanja od turbo folka. Meni se digla kosa na glavi, a mogu misliti kako je tim stvorenjima što im tranzistor brunda na uvce. Mučne nedužne životinje, upirući se da uteknu strašnim mukama, sigurno se pribijaju uza zidovei trpaju seno u uši. Možda riču kao besne, ne bi li se gazda dosetio, te smilovao i prestao da ih zlostavlja. Istraumirane, konačno možda i pouskaču u jasla. Od takve muzike više štete nego koristi (krave, polulude, mogu da završe na nekoj životinjskoj psihijatriji). Turbo folk im, sigurna sam, ne paše, od njega mleko može samo da im presahne (i vime brontira).
Seljaci, pažljivo birajte repertoar. Pa jesu to krave, ali nisu baš tolika goveda (muzički neobrazovane, ali osetljive umetničke duše).
Нема коментара:
Постави коментар