четвртак, 3. новембар 2016.

Repetiranje puškice

Jesi li videla brata danas u školi, upita moja sestra. Jesam, više puta, reče Milica, pravi puškice (za test iz nemačkog). On pravi puškice, iznenadi se majka (što majke znaju u sposobnosti svoje dece da sumnjaju), pa on to ne zna ni da koristi (ko da je, u najmanju ruku, posegao za automatskom puškom ili snajperom). Ali kud svi Turci (koje nemački muči), tu i mali Neca.
Možda ne zna najbolje da rukuje pomenutim oružjem, ali, ispostavilo se, zna da se snađe. Pitao nastavnika da ode do ve-cea. 
Nastavnici obično znaju zašto đaci usred testa moraju da piške. Hoće da varaju deca. Ali ne i Neca, on neće, nastavnici misle. U Necu imaju poverenja i prema njegovoj bešici obzira. A Neca nije mokrio (u džepu je puškicu krio, pa iščitao i na čas se vratio). Nastavnik ni slutio nije da je mali Neca naoružan tim deminutivima (i spreman da oružje upotrebi... da ocena manja bila ne bi).
Eto, majko, ne sumnjaj u svog potomka: kada njemu do nevolje dođe, on će znati puškom baratati. I Neca zna puškicu da repetira (nema veze što to ne čini u učionici).

Нема коментара:

Постави коментар