Maša juče dobila pet petica. Gotovo sve za neke aktivnosti na nedavnoj rekreativnoj nastavi: iz prirode, iz likovnog, čak pet iz fizičkog jer je išla u duge šetnje (bez gunđanja; žalila se samo majci da je smršala dva'es' kilograma, al' to učiteljica ne zna; dobro, ostalo joj je petnaestak da se kao senka mota zlatiborskim stazama). Sestra se cereka, kaže: skupo ih je platila, dvadeset hiljada.
Dakle, dobila Maša pet petica. A tek nekoliko sati po završetku časova prijavila. Pa što, Mašo, nisi rekla, pita je majka. Ja petice dobijam svaki dan (nije to ništa novo i iznenađujuće), odgovorila Maša ravnodušno (kontrirajući majčinom ushićenju).
I na uspeh se čovek navikne (kao na uobičajeno stanje), pa mu ne pridaje značaj.
Нема коментара:
Постави коментар