понедељак, 7. мај 2018.

Mačići u opasnosti

Dok ja bejah na terasi, Staša se u dvorištu igrala s mačićima. Dešava se da povremeno učini nešto nedozvoljeno: uhvati mače za nogu, rep, glavu... Ali je oštro opomenem, objasnim da to mačetu ne prija, a može i da ubija. I ona se smiri. Zato me začudi kad spazih da jedno po jedno mače ko krompire žurno, i nimalo nežno, baca u kutiju, s visine od bar po metra.
Odmah se stuštih niz stepenice, tobože preteći: E sad će biti batina! (Moji sestrići znaju da su to samo prazne reči.) Iako sam joj se preteći primicala, ona se i dalje, naknadno shvatih, panično osvrtala i grabila preostale mačiće. Kad stadoh do nje, ona požuri da se opravda, tj. da mi objasni: Panjić, Panjić!
Aaa, tek tad mi sve postade jasno. Nedaleko od mačića, kraj staze, ležao je beli pas, Panjić. Nije delovao nimalo zainteresovano za bilo šta. Ali Stašu i Ignjata ja sam upozoravala da nije keru verovati kad su mačke lako dostupne. Ne znam ja koliko je on tolerantan prema mačjim bebama. 

Zato je i Staša rešila da preduzme nužne mere predostrožnosti. Mačići se, na sreću, nisu ugruvali. A živu su glavu sačuvali. Blago njima s takvim čuvarima.

Нема коментара:

Постави коментар