Otkako su nam "udarili" trotoar, Ignjat i Staša načisto su pomahnitali: svaki čas zahtevaju (a ne mogu bez nadzora) da voze trotinet i bicikl po "trotUaru". Tako i sinoć kretoh Ignjata da pratim: on vozi bicikl, ja malo pogurkujem (još mu nožice nisu svikle na blage uzbrdice).
I primetim: iza nas neki auto gotovo stao. Rekoh: skreće u neko dvorište. Potom shvatim da se jedva mrda i da upravo mili kraj nas. I shvatim da je gospodin u autu nesumnjivo uživao u pogledu, tj. pokušavao da mi uzme meru (koliki karner, kolika čipka...). Kroz otvoren prozor pozdravi me s "ćao", dok ja, kao i uvek, mrgodno uzvratih s "dobar dan", kojim zadržavam i branim debelu distancu (u prevodu: na mesto, povuci se, odbij, ne usuđuj se, idi svojim putem, đavo da te nosi, šta bleneš, ne zanima me šta misliš, a bolje ti je da ne misliš...) i odvratih pogled, te nastavih svojim putem, tj. "trotuarom". Možeš da dubiš na trepavicama, nećeš ti mnome omastiti te brke. Drzneš li dalje?! Čućeš gromove... A ne bih ti savetovala da me iskušavaš (ja najbolje ciljam u koprive).
Elem, ni razmišljala nisam da na ulicu izlazim u vrrlo kratkoj suknji (u kojoj po dvorištu šetam). Stvarno mi nije na umu da zavodim prolaznike. (Kad je vruće, ja se poprilično razgolitim. Kako bi muškarci reagovali na to, ič me ne zanima. Pričinjavam zadovoljstvo sebi, ne drugima, naročito njima.) Niti su mi atributi toliko zanosni. Bar ja mislim. Al' o ukusima ne vredi raspravljati.
I primetim: iza nas neki auto gotovo stao. Rekoh: skreće u neko dvorište. Potom shvatim da se jedva mrda i da upravo mili kraj nas. I shvatim da je gospodin u autu nesumnjivo uživao u pogledu, tj. pokušavao da mi uzme meru (koliki karner, kolika čipka...). Kroz otvoren prozor pozdravi me s "ćao", dok ja, kao i uvek, mrgodno uzvratih s "dobar dan", kojim zadržavam i branim debelu distancu (u prevodu: na mesto, povuci se, odbij, ne usuđuj se, idi svojim putem, đavo da te nosi, šta bleneš, ne zanima me šta misliš, a bolje ti je da ne misliš...) i odvratih pogled, te nastavih svojim putem, tj. "trotuarom". Možeš da dubiš na trepavicama, nećeš ti mnome omastiti te brke. Drzneš li dalje?! Čućeš gromove... A ne bih ti savetovala da me iskušavaš (ja najbolje ciljam u koprive).
Elem, ni razmišljala nisam da na ulicu izlazim u vrrlo kratkoj suknji (u kojoj po dvorištu šetam). Stvarno mi nije na umu da zavodim prolaznike. (Kad je vruće, ja se poprilično razgolitim. Kako bi muškarci reagovali na to, ič me ne zanima. Pričinjavam zadovoljstvo sebi, ne drugima, naročito njima.) Niti su mi atributi toliko zanosni. Bar ja mislim. Al' o ukusima ne vredi raspravljati.
I mislim posle, besna: kako čovek, naročito kad je žena, nikad nije slobodan (da bude opušten). Ako ti je suknja kratka ili dubok dekolte, moraš na sebi da trpiš, u najmanju ruku, prostačke poglede. Ne dao bog da umem misli čitati, letele bi glave sa ramena.
Da je suknja (zelena, više dečja) kratka -- kratka je (pa šta?!), ne sporim. Al' da su noge neke, nisu (a šta i da jesu?!). Više su ružne no lepe. I blještavobele, kao sir; pravo je čudo da me vrane povazdan ne jure. Ali su gole. To je izgleda dosta nekima da budu manijaci.
Suknja mi moćna ko ležeći policajac: zbog nje vozači usporavaju. Možda bih mogla neki unosan ugovor sklopiti, pa da redovno ulicom patroliram. Šalim se, nema tih para zbog kojih bih se svesno i namerno izložila manijačkim pogledima. Jeste, za mene je manijak svaki muškarac koji bez mog, makar prećutnog, dopuštenja zuri u moje telo. A dozvole za to gotovo da i ne izdajem, pa vi sad vidite koliko je manijaka na ovom svetu.
Da je suknja (zelena, više dečja) kratka -- kratka je (pa šta?!), ne sporim. Al' da su noge neke, nisu (a šta i da jesu?!). Više su ružne no lepe. I blještavobele, kao sir; pravo je čudo da me vrane povazdan ne jure. Ali su gole. To je izgleda dosta nekima da budu manijaci.
Suknja mi moćna ko ležeći policajac: zbog nje vozači usporavaju. Možda bih mogla neki unosan ugovor sklopiti, pa da redovno ulicom patroliram. Šalim se, nema tih para zbog kojih bih se svesno i namerno izložila manijačkim pogledima. Jeste, za mene je manijak svaki muškarac koji bez mog, makar prećutnog, dopuštenja zuri u moje telo. A dozvole za to gotovo da i ne izdajem, pa vi sad vidite koliko je manijaka na ovom svetu.
Нема коментара:
Постави коментар