Možda bi bolje bilo da sam životinja. Čovek sve komplikuje i obesmišljava. I za sve ima pravila (jedni da ih poštuju, drugi da im se opiru). Kad su glupa, ozbiljno mi idu na živce.
Čovek je hteo da pogleda izložbu posvećenu Dečjim novinama, ali je zamoljen da napusti zgradu. Nisam čula odakle je. Možda je i stranac. Možda sutra putuje kući, a hostel mu podaleko odavde, nema kad da se presvlači i vraća. Žalim, momče, kad se budeš upristojio, navrati. E, pa i ne moraš baš sve u Beogradu da vidiš. Jesi li video fontanu? Jesi, šta ćeš više! Dođi dogodine, biće i jarbol, pa da merimo "čiji je veći!".
Majica mu beše bez rukava i bermude iznad kolena. Glavaa, ramena, kolena i stopala... glavaa, ramena, kolena i stopala... ooči, ušii, usta, nos... sve to treba dobro prekriti, da ne izaziva požudu uokolo.
A meni njegva kolena uopšte nisu smetala. Gledala sam u njih koliko i u ramena, zadnjicu, ruke... Dakle, NISAM GLEDALA! A i da jesam, ne bih to činila s ikakvim interesovanjem, naročito erotskim. Dobro, nisu svi kao ja. Odvratiće čovek možda nekome pažnju od knjige.
Zato vazda "nek je straža jaka jera ima sana svakojaka" i ljudi što na četrdeset stepeni vole da se razgolite (gole ruke do ramena, gole noge do kolena... Sodoma i Gomora ). A obezbeđenje dokono (nit se ko bije, nit knjige glasno cepa, nit u čitaonici jede i pije... a treba zaraditi platu pošteno).
Нема коментара:
Постави коментар